Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori
Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori, novostvorene sorte, kod kojih je jedan od roditelja bio domaći genetski potencijal vinove loze (vranac, kratošija, razaklija, čauš bijeli), dok je za drugog roditelja birana ona sorta koja je mogla na potomstvo prenijeti željenu osobinu. Selekcija je rađena u cilju stvaranja sorti za proizvodnju najranijeg i ranog stonog grožđa i besjemenog grožđa sa krupnim bobicama. Polnom hibridizacijom (→ Hibridizacija vinove loze) između različitih sorti, stvoreno je 20 novih → stonih sorti vinove loze, koje je priznao Savezni sekretarijat za poljoprivredu. Od priznatih sorti, četiri su besjemene, a jedna je polubesjemena. Sorte su različitih epoha sazrijevanja i po svojim osobinama bolje od roditeljskih parova. Postupak od prvih ukrštanja roditeljskih parova, proizvodnje sjemena, sjetve sijanaca, njege do stupanja u rod, njihovog proučavanja, odabiranja najboljih, umnožavanja, stvaranja hibridnih linija, njihovog odabira, postupak prijavljivanja Komisiji za priznavanje sorti kulturnog bilja do priznavanja sorti trajao je 20–25 godina. Prva međusortna ukrštanja počela su 1956. godine. Stvoreno je oko 2.500 sijanaca, od kojih su izdvojeni i umnoženi najkvalitetniji. Saveznoj komisiji za priznavanje novih sorti prijavljeno je 20 hibridnih linija. Iz ove serije hibridnih linija, 1980. i 1983. priznato je šest stonih sorti vinove loze (→ vrani biser, → julska razaklija, → gorica, → ribnica, → crna razaklija, → rani vranac). Rad na ukrštanju prekinut je 1962, a obnovljen 1970. godine. lz druge serije ukrštanja dobijeno je oko 9.000 hibridnih sijanaca, od kojih je izdvojeno 50 hibridnih linija za proučavanje, a 20 je prijavljeno za priznavanje. Iz ove serije prijavljenih hibridnih linija, 1990. i 1991. priznato je pet stonih sorti (→ PIT 11, → PIT 13, → PIT 14, → PIT 15, → PIT 18, → PIT 20). Dvije sorte priznate su 1993 (→ PIT 15 i → PIT 16). Daljim proučavanjem selekcionisano je i 2002. priznato još šest stonih sorti (→ zelenika, → zagorka, → lješkopoljka, → moračanka, → besjemena razaklija, → podgorička besjemena). Selekcioneri sorti su: → Marko Ulićević, → Ljubomir Pejović, → Slavko Mijović, → Vesna Maraš, Ilija Marićević, Vladislav Žarić i Radoica Škatarić.
LITERATURA: V. Maraš, Uticaj klimatsko-edafskih uslova Lješkopolja na ispoljavanje agrobioloških svojstava novih stonih sorti vinove loze PIT 11, PIT 13 i PIT 18, Beograd, 1995; Lj. Pejović, M. Ulićević, V. Maraš, S. Mijović, „Genetički potencijal vinove loze stvoren u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Poljoprivreda i šumarstvo, 43, Podgorica, 1997; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997.
V. Maraš