Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG), prva moderna staleška organizacija likovnih umjetnika i stvaralaca koji žive i rade u Crnoj Gori ili su tijesno vezani za nju. Osnovano je 24. III 1946. na Cetinju. Inicijativa o staleškom udruživanju likovnih umjetnika Crne Gore potekla je od strane slikarâ i vajarâ: → Milana Božovića, → Dragoljuba Draga Đurovića, → Nikole Vujoševića, → Luke Tomanovića, → Sava Vujovića, → Aleksandra Aca Prijića, → Antona Tonćija Lukatelija, → Velimira Veliše Lekovića, → Vuka Radovića, V. Popovića i Vidaka Petrovića, koje je Ministarstvo prosvjete NRCG okupilo 1944. u Umjetničkom ateljeu Ministarstva prosvjete na Cetinju (→ Atelje Ministarstva prosvjete NRCG). Prvi predsjednik Udruženja bio je slikar M. Božović, sekretar A. Lukateli, a blagajnik → Niko Đurović. Udruženje je imalo i Nadzorni odbor i Umjetnički savjet. Prva izložba otvorena je u zgradi OŠ „Njegoš” na Cetinju, 12. VII 1946. Na njoj se sa 144 rada predstavilo 30 umjetnika, među kojima su bili i oni koji su živjeli i stvarali van Crne Gore. Otvaranju je prisustvovao Josip Broz Tito sa saradnicima i predstavnicima diplomatskog kora. Sa izložbe je Vlada Crne Gore otkupila 62 rada. Tradicionalne izložbe ULUCG-a održavaju se svake godine na dan njegovog osnivanja. Iste godine, u ovom prostoru, osnovana je Škola likovnih umjetnosti (→ Umjetnička škola u Herceg Novom), koja je dala značajan dorinos razvoju crnogorske poslijeratne umjetnosti. Prvo umjetničko izdanje ULUCG-a bila je mapa od 20 linoreza A. Lukatelija (1947). ULUCG dobija prvi izložbeni prostor izgradnjom Umjetničkog paviljona (1958), koji je otvoren izložbom → Petra Lubarde. Iz Cetinja sjedište je premješteno u tadašnji Titograd. Na izložbi ULUCG-a 1985, na kojoj su kao gosti učestvovali likovni umjetnici iz SR Slovenije i SR Hrvatske, prvi put su dodijeljene danas već tradicionalne nagrade: „Petar Lubarda” (→ Miodragu Dadu Đuriću), „Milo Milunović” (Daliboru Jalaviću) i „Risto Stijović” (→ Ratku Vulanoviću). Tada su dodijeljene i nagrade: I. Jelovecu, → Smailu Smaju Karailu, → Rajku Todoroviću Todoru i → Branku Papoviću. Izložbe ULUCG-a, od osnivanja, prezentovane su u raznim mjestima Crne Gore: Cetinje, Titograd, Kotor, Bijelo Polje, Nikšić, Bar, Herceg Novi, Budva, Pljevlja, Ivangrad; bivše Jugoslavije: Beograd, Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Skoplje, Novi Sad, Foča, Priboj, Nova Varoš, Sombor, Subotica, Zrenjanin i inostranstva: Kopenhagen, Skive, Moskva, Minsk, Štutgart, Manhajm, Hamburg, Oslo, Auti, Beč, Grac, Keln, Linc, Sarajevo, Pariz, Zagreb, Skoplje. Članovi ULUCG-a bili su učesnici svih značajnijih i antologijskih likovnih manifestacija na kojima je predstavljena cnogorska moderna i savremena umjetnost: Kluž (Rumunija); Bari, Rim; Haselt, Šarlroa, Turne (Belgija); Pariz; Moskva i dr. Tokom više od sedam decenija postojanja, ULUCG je organizovalo brojne samostalne i kolektivne izložbe svojih članova i značajnih umjetnika iz regiona i svijeta. Više od 500 umjetnika imalo je status člana ULUCG-a. Godine 2005. ULUCG je postalo ravnopravni član IAP-a.
Literatura i izvor: O. Perović, „M. Marović, pred. kat.”, ULUCG ’46–’86, UMCG, Vladin dom, Cetinje 1986; D. Radovanović, „Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore”, Leksikon crnogorskih umjetnika, 1945–2001, Podgorica, 2001; podaci dobijeni od ULUCG-a.
Lj. Zeković