Briologija, naučna disciplina koja proučava mahovine (Bryophyta je latinski naziv za razdio → mahovina). Prvi istraživač mahovina u Crnoj Gori bio je → Emanuel Weiss. U dva rada koja je publikovao u Beču, 1866. i 1867. godine predstavlja mahovine sa područja → Boke Kotorske (Herceg Novi, Kotor). → Günther Beck i → Ignaz Szyszylowicz (1888) prikazuju mahovine koje je Ignaz Szyszylowicz sakupio od Kotora do → Komova i → Prokletija, sa opisom prvih novih taksona iz Crne Gore: → Barbula montenegrina Breidler et. Szysz. i → Grimmia montenegrina Breidler et Szysz. Italijanski botaničar → Antonio Bottini 1892. godine publikuje rad na osnovu materijala koji je sakupio → Antonio Baldacci, navodeći 21 vrstu, a među njima i jednu novu za nauku – → Orthotrichum baldaccii Bottini. Godine 1885. i 1891. Crnu Goru je posjetio → Franz Höhnel. Mahovine je sakupljao u Boki Kotorskoj, oko Rijeke Crnojevića i na putu prema Cetinju. Svoje rezultate publikuje 1893. i 1894. god. u Beču. Poznavanju mahovina Crne Gore doprinijeli su i češki botaničari: → Bohuslav Horák, → Josef Velenovský i → Franz Matouscheck. Bohuslav Horak je sakupio materijal (okolina Rijeke Crnojevića i Kučki Kom), a Josef Velenovsky, 1901. godine, obradio i publikovao ukupno 80 vrsta. Franz Matouschek navodi mahovine za Crnu Goru iz materijala koji su mu donijeli drugi istraživači (1901, 1903, 1905). U ljeto, 1896. godine → Julius Glowacki je obišao Istru, Dalmaciju (kojoj je pripadao dio Crnogorskog primorja) i kontinentalni dio Crne Gore. Prve rezultate publikuje 1902. godine, kada za okolinu Kotora navodi 49 pravih mahovina ( → Zelene, prave mahovine ). Sljedeći rad iz Crne Gore objavio je 1907. godine. Za područje → Orjena navodi oko 60-ak taksona, među kojima i Pseudoleskea illyrica Glow. Iz materijala koji je sakupio u Crnoj Gori: u okolini Andrijevice, Jasenovcu u kanjonu Mrtvice i na putu od Manastira Morače prema Kapetanovom jezeru, 1914. godine opisuje novu vrstu za nauku – Antitrichiа pristioides Glow. (→ Antitrichia curtipendula (Hedw.) Brid.). O mahovinama iz našeg Primorja piše i → Karl Loitlesberger (1905), navodeći, od lokaliteta, okolinu Herceg Novog. → Victor Schiffner je u brojnim publikovanim radovima, koji se geografski vežu za dinarsko-dalmatinsko područje, unio podatke i za Crnu Goru (→ Boka Kotorska) navodeći kao sakupljače: Karla Loitlesbergera, Emanueula Weissa, → Juliusa Baumgartnera. U radu iz 1916. godine, sa Orjena opisuje novu vrstu za nauku – Riccia latzelii Schiffn. (→ Riccia ciliifera Link). Pred početak Prvog svjetskog rata → Ignaz Dōrfler posjećuje granično područje Crne Gore i Albanije. Prikupljeni materijal sa ovog terena, ukupno 47 vrsta mahovina, determinisao je i publikovao Julius Baumgartner (1915). Iz materijala koji je → Josef Rohlena sakupio, uglavnom na → Durmitoru, → Jan Vilhelm (1923) determiniše 72 vrste mahovina, od kojih su 4 infraspecijska taksona nova za nauku. Austrijski prirodnjak → Albert Latzel, koji je boravio u Boki Kotorskoj kao vojni ljekar, u radu iz 1931. godine dao je prikaz mahovina iz Herceg Novog, Kotora, Budve i Sutomora, sa opisima taksona novih za nauku, među kojima su: Astomum paradoxum Latz. (→ Weissia levieri (Limpr.) Kindb.), Weissia dalmatica Latz. (→ Weissia wimmeriana (Sendtn.) Bruch & Schimp.) i Pottia illyrica Latz. (→ Tortula truncata (Hedw.) Mitt.). U isto vrijeme → János Szepesfalvy, 1926. godine, objavljuje rad sa nekoliko vrsta mahovina, koje je na Čakoru sakupila grupa mađarskih botaničara, a 1931. daje spisak od 88 vrsta mahovina, koje je sakupio u Boki dvije godine ranije. Od naših botaničara iz tog perioda, → Danka Mitranović (1913) daje spisak od 8 vrsta mahovina iz okoline Pljevalja. Znatno kasnije, → Pavel Černjavski (1937) navodi 7 vrsta pravih mahovina sa Biogradske gore. → Alfred Pichler (1938/1939) daje sistematski prikaz do tada poznatih hepatika u Jugoslaviji, koje su isključivo nađene na natrulim panjevima i trulom drveću, kao i onih oblika koji sa prvima sačinjavaju na tom supstratu bujnu vegetaciju, a pored toga rastu i na drugim podlogama. Češki briolog → Josef Podpěra, u svom djelu Conspectus muscarum Europaeorum i monografiji roda Bryum, daje podatke o mahovinama u Crnoj Gori (1954, 1973). → Josef Duda (1965) je obradio hepatike koje se čuvaju u Herbarijumu botaničke katedre Prirodoslovnog fakulteta Karlova univerziteta u Pragu, koji je sakupio → Günther Beck – Mannagetta. Za Crnu Goru navodi 4 vrste → jetrenjača, od čega i jednu vrstu sa Aneksa II Direktive o staništima. Na fitocenološku pripadnost mahovina u Crnoj Gori osvrnuli su se → Vilotije Blečić, u Pivi i na Prokletijama (1958, 1964) i → Radomir Lakušić, na Bjelasici (1966). Slijede radovi → Zlatka Pavletića, koji 1955. godine prvi daje pregled dotadašnjih brioloških istraživanja za zemlje bivše Jugoslavije, među kojima i za Crnu Goru. Ukupno za Jugoslaviju evidentirano je 916 vrsta mahovina, od kojih su 307 iz naše zemlje, među kojima je 46 taksona, čiji je locus classicus u Crnoj Gori. Zlatko Pavletić učestvuje u istraživanjima Pive i obrađuje materijal koji je u Crnoj Gori, od Primorja do sjevera zemlje, sakupio → Vukić Pulević. Zajedno, ovi autori objavljuju dva priloga: 1975. i 1980. godine, sa 174 vrste od kojih je 40 novih za floru mahovina Crne Gore, među kojima je i jedina do sada poznata → rogata mahovina za floru Crne Gore. → Andrej Martinčič svoj prvi briofloristički prilog objavljuje 1964. godine sa Durmitora. Catalogus Florae Jugoslaviae (Bryophyta, Musci) u kojem je obuhvatio i Crnu Goru, publikuje 1968. godine, a nakon 38 godina i rad o mahovinama sa Prokletija (2006). Od crnogorskih botaničara znatan doprinos poznavanju mahovina Crne Gore dao je Vukić Pulević (1969) prikazujući detaljan istorijski pregled brioloških istraživanja Crne Gore. Zajedno sa Zlatkom Pavletić (1975) objavljuje rad iz Pive, u kojem se navodi 40 vrsta, od kojih se 7 prvi put pominju za floru mahovina Crne Gore, kao i još jedan rad, 1980. godine (prikazane mahovine sa brojnih lokaliteta u Crnoj Gori). Navedena istraživanja mahovina na Pivi, pominju u svom radu Ivo Matoničkin i sar. (1975) jer obrađuju strukture biocenoza. Francuskinje, → Helene Bischler-Causse i → Suzanne Jovet-Ast istraživale su jetrenjače Mediterana i tom prilikom obišle 21 zemlju, među kojima i Crnu Goru. U Crnoj Gori obišle su područje Ulcinja, Rumije do Podgorice, Cetinja, → Lovćena, Orjena i Boke Kotorske, navodeći 39 lokaliteta na kojima su registrovale 41 vrstu, od čega 13 novih za floru mahovina Crne Gore. Ove podatke publikuju 1973/74. godine u radu o jetrenjačama Crne Gore i Hrvatske. U okviru istraživanja planinskih i kanjonskih ekosistema velikih dinarskih tokova, → Petar Grgić je i obuhvatio i kanjone rijeka: Tare, Pive i Komarice (1989). → Harald Kürschner i → Gerald Parolly, 1997. godine, objavljuju rad o brioflori NP Durmitor, sa osvrtom na dotadašnja briološka istraživanja područja Durmitora, prikazujući 191 vrstu, od čega je 19 vrsta novih za Durmitor i 9 vrsta novih za floru mahovina Crne Gore. → Ruprecht Düll i sar., 1999. godine, sumiraju dotadašnje publikovane podatke za briofite svih zemalja bivše Jugoslavije, i za Bugarsku. U ovom radu prikazani su i Düllovi podaci sa ekskurzija iz ovih zemalja, koji su obuhvatili nekoliko taksona novih za floru mahovina Crne Gore. Srpski botaničari i briolozi → Marko Sabovljević, → Vladimir Stevanović i → Tijana Cvetić daju značajan doprinos poznavanju mahovina Crne Gore. Sabovljević i Stevanović 1999. godine objavljuju ček listu pravih mahovina Federalne Republike Jugoslavije, a za Crnu Goru navode 367 vrsta. Isti autori, 2000. godine publikuju rad o Buxbaumia aphylla Hedw., novoj vrsti za floru mahovina Crne Gore, dok Sabovljević u drugom radu, iste godine, prikazuje ček listu jetrenjača FR Jugoslavije sa 80 vrsta za Crnu Goru. Marko Sabovljević, Vladimir Stevanović i Tijana Cvetić objedinjuju ugrožene vrste i publikuju Crvenu listu mahovina Srbije i Crne Gore, navodeći za Crnu Goru 104 prave mahovine i 13 jetrenjača. Iste godine (2004), Cvetić i Sabovljević publikuju prilog poznavanju mahovina Herceg Novog sa okolinom, navodeći 7 vrsta, dva varijeteta i jedan rod, kao nove za briofloru Crne Gore. Marko Sabovljević i sar., 2008. godine, izradili su ček listu mahovina jugoistočne Evrope. Ovaj autor, 2016/17. godine, sa saradnicima publikuje priloge o tri nove vrste za briofloru Crne Gore. Početkom XXI vijeka pojavljuju se radovi crnogorskih briologa: Snežane Milikić = → Snežane Dragićević, → Branka Anđića, → Anje Božović (Vulević) i njihovih saradnika. U periodu 1997–2008. god. Snežana Milikić (Dragićević) izučava floru mahovina kanjona Mrtvice (2001) i Morače (2008). Sa → Milanom Veljićem, → Petrom Marinom i → Branimirom Petkovićem objavljuje rad o mahovinama sa Mareze, Piletića izvora i Smokovca, u kojem daju pregled 63 taksona, od čega se 6 vrsta pominju kao nove za Crnu Goru (2001). U radu o kanjonu Tare (2003), isti autori daju spisak 71 taksona, od čega se jedna vrsta po prvi put pominje za floru Crne Gore, a u radu o brioflori Sinjavine prikazuju 64 vrste mahovina, od kojih su 2 nove za floru Crne Gore (2007). Snežana Dragićević i Milan Veljić 2006. godine publikuju pregled dotadašnjih istraživanja mahovina u Crnoj Gori, prikazujući 569 vrsta, 9 podvrsta, 121 varijetet i 30 formi. Isti autori prikazuju 2016. godine novi rod Sphaerocarpos Boehm. → Vera Biberdžić, Snežana Dragićević i → Jelena Blaženčić, za područje Skadarskog jezera, bilježe Ricciocarpos natans (L.) Corda i Riccia fluitans L. f. terrestris C. Jens., kao nove taksone za floru mahovina Crne Gore (2006). Snežana Dragićević intenzivno sarađuje sa → Beátom Papp i → Peterom Erzbergerom, koji su zadnjih desetak godina, dali najveći doprinos poznavanju mahovina Crne Gore. U briološki herbar Prirodnjačkog muzeja iz Budimpešte, Beáta Papp je deponovala 3.300 predmeta iz Crne Gore, od čega 122 taksona, koji su novi za crnogorsku briofloru. Radovi o mahovinama sa: Skadarskog jezera, Lovćena, Cetinja, Bara, Rumije, Boke Kotorske, Durmitora i iz kanjona Tare publikovani su: 2007, 2010. i 2011. U saradnji sa Snežanom Dragićević, istražuju Orjen, Bjelasicu, Komove i Prokletije. Zajedno su publikovali 6 radova o mahovinama Crne Gore. U radu o mahovinama sa tresetišta u Crnoj Gori, 2019. godine Snežana Dragićević sa → Antunom Alegrom, → Vedranom Šegotom i → Ilinkom Ćetković prikazuje 4 nove vrste za Crnu Goru. Branko Anđić je 2014. godine u magistarskom radu o mahovinama Podgorice prikazao 101 takson, od čega su tri vrste nove u brioflori Crne Gore. Anja Vulević istražuje briofloru na području Tepačkih šuma i okoline, na Durmitoru. Godine 2015. u magistarskom radu daje prikaz 132 vrste mahovina, od čega su tri vrste nove za floru mahovina Crne Gore. Češki istraživači, → Tomáš Peterka i → Veronika Kalníková, zajedno sa saradnicima, istražuju močvarna staništa i obale rijeka u Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Albaniji i Bugarskoj. Rezultate istraživanja publikuju 2017. godine u dva rada: u jednom su dali prikaz mahovina sa osvrtom na njihovu ekologiju i zajednice u kojima rastu, a u drugom mahovinu Pseudocalliergon lycopodioides (Brid.) Hedenäs, koju su sakupili na Durmitoru, a koja je prikazana kao nova vrsta za floru mahovina Crne Gore. Austrijski botaničar i briolog, → Christian Berg, 2018. godine, u časopisu Herzogia, zajedno sa Brankom Anđićem i → Danijelom Stešević objavljuje rad o novim i interesantnim mahovinama u Albaniji i Crnoj Gori. Iste godine, Christian Berg je bio mentor → Riti Sündhofer, austrijskoj briološkinji, koja je magistrirala na istraživanjima epifitskih mahovina, koje je tokom 2017. godine sakupila u Gracu i Podgorici. Dvije vrste jetrenjača, nove za floru Crne Gore, jesu: Riccia rhenana Lorb. ex Müll. Frib., prikazale su je Snežana Dragićević, Rayna Natcheva i → Snežana Vuksanović (2020) i Riccia atromarginata Levier, koju su obradili Snežana Dragićević i kolege sa Karl-Franzens Univerziteta iz Graca (2021).