Jetrenjače, mahovine koje pripadaju razdjelu Marchantiophyta. Po složenosti građe vegetativnog tijela nalaze se između → rogatih mahovina i → pravih mahovina. Jetrenjače se smatraju najjednostavnijim kopnenim biljkama, sa izuzetkom pojedinih vrsta koje žive u vodi. Poznate su i pod nazivom Hepatophyta ili Hepaticae (od grčke riječi hepar – jetra), koji se ranije koristio samo za mahovine roda Conocephalum Hill, jer njihov talus na prvi pogled podsjeća na jetru. Staništa na kojima jetrenjače rastu su zasjenjena i vlažna, ali to mogu biti i mjesta koja su intenzivno izložena sunčevim zracima. Podloge na kojima mogu rasti su: zemlja, kora drveta, kamen, trulo deblo, različite vještačke podloge i drugo. Veličina talusa jetrenjača kreće se od nekoliko mikrometara do skoro 25 centimetara. Jetrenjače karakterišu različite organizacije vegetativnog tijela. Obično se prepoznaju talusne i listaste forme. Talus jetrenjača je za podlogu pričvršćen jednoćelijskim rizoidima, koji kod manjeg broja vrsta mogu biti intenzivno obojani. U zavisnosti od polnosti, jetrenjače mogu da budu: jednodome (individua sadrži i muške i ženske polne organe) i dvodome (individua je muška ili ženska biljka). Osim polnim putem, jetrenjače se razmnožavaju vegetativno – odvajanjem djelova talusa ili formiranjem vegetativnih reproduktivnih struktura (geme). Jetrenjače karakteriše proizvodnja uljanih (masnih) tjelašaca – ćelijskih organela, koje sintetišu širok spektar aromatičnih jedinjenja. Uljana tjelašca su nestabilna, pa brzo nestaju u herbarskim primjercima, a značajni su karakteri pojedinih vrsta. Još jedna odlika jetrenjača je prisustvo sterilnih končića (elatera) u čahurama sporofita, a koje služe za rasijavanje spora. Tradicionalna podjela jetrenjača dijeli razdio u dvije grupe: klasu Marchantipsida (talusne jetrenjače) i klasu Jungermanniopsida (uglavnom listaste jetrenjače), dok je nedavnim razmatranjem izdvojena i treća klasa Haplomitriopsida. U svijetu je poznato skoro 7.500, a u Crnoj Gori nešto više od 100 vrsta. Prve jetrenjače za floru Crne Gore pominje → Emanuel Weiss za okolinu Herceg Novog, u radu iz 1866. godine: Frullania dilatata (L.) Dumort., Metzgeria furcata (L.) Corda i Porella platyphylla (L.) Pfeiff.