Komovi, planinski masiv u jugoistočnom dijelu Crne Gore, koji se nastavlja na lanac visokih planina – → Durmitora, → Sinjajevine i → Bjelasice (B. Radojičić, 1996). Ovaj dobro izdvojen planinski prostor čini grupa planinskih vrhova, među kojima se visinom izdvajaju: južni vrh Kučkog Koma (2.487 m), sjeverni vrh Kučkog Koma (2.469 m) i Vasojevićki Kom (2.461 m). Niži planinski vrhovi na Komovima su brojni (Rogamski vrh, Crna planina, Maglić, Suvovrh, Bavan, Mojan i drugi), a ispod njih se nalaze katuni. Vrhovi su okruženi prostranim visoravnima – Štavna i Ljuban na sjeveru, Rogam na zapadu, Carine na jugu i Varda na istoku. Planinski masiv Komova na sjeveru od Bjelasice odvaja rijeka Drcka, južna granica im je dolina Kutske rijeke i masiv → Prokletija, istočna dolina Zloriječice, sjeverna dolina Lima i Kraštice, a zapadna prevoj Trešnjevik. Komovi su ispresijecani riječnim dolinama, koje teku u raznim pravcima: Opasanica i Veruša od kojih kod Hana Garančića nastaje Tara, Drcka koja prima veliki broj pritoka, od potoka do rijeka Ljubaštice i Crnje. Dolina rijeke Ljubaštice je dobro usjekla krečnjake Komova i sa udolinom Međukomlje razdvojila ih na Kučki Kom i Vasojevićki Kom. Prema Limu sa Komova teku: Vrmoška rijeka, Mojanska rijeka i Desna rijeka sa njihovim brojnim pritokama (prema B. Radojičić, 2015). Geološku podlogu Komova čini moćna trijaska krečnjačka masa, koja leži preko paleozojskih škriljaca, pješčara i konglomerata. Komovi su bili zahvaćeni pleistocenskom glacijacijom, ali zbog strmih krečnjačkih vrhova koji se obrušavaju u riječne doline, nijesu se mogli stvoriti veći lednici. Oko krečnjačkih padina ima osulina i moćnih → sipara, a najprostranjeniji su u Međukomlju (B. Radojičić, 2015). Područje Komova karakteriše raznovrsna i bogata flora, koja je opisivana od XIX vijeka do današnjeg doba. Poseban pečat flori Komova daje prisustvo velikog broja → endema, kao i tercijarnih i borealnih → relikata. Floru Komova u XIX i prvoj polovini XX vijeka intenzivno su istraživali evropski botaničari, ostavivši brojne radove: → Pantocsek (1873), → Pančić (1875), → Beck & → Szyszylowicz (1888), → Baldacci (1891), → Degen (1890, 1900), → Rohlena (1904/1905, 1921, 1923, 1936/1937, 1942), → Fukarek (1941). Ova istraživanja su dovela do otkrića i opisa novih biljaka za nauku, od kojih su većina endemi užeg ili šireg rasprostranjenja: Viola nicolai Pantocsek, koja dobija ime u čast kralja Nikole, Viola speciosa Pantocsek, Potentilla montenegrina Pantocsek, Chrysanthemum larvatum Grisebach, Hieracium gymnocephalum Grisebach, Heliosperma macranthum Pančić, Valeriana bertiscea Pančić, Hieracium naegelianum Pančić, Cerastium dinaricum Beck & Szyszyl., Arenaria halacsyi Baldacci, Valeriana pancicii Baldacci i druge. Floristička istraživanja Komova nakon II svjetskog rata nastavljaju crnogorski botaničari i botaničari iz okruženja, kao što su: → Blečić (1958, 1959), → Bjelčić-Pavić & → Mayer (1973), → Kutleša & Lakušić (1974), Blečić & Lakušić (1979), → Wraber (1982), ali i strani istraživači Casper (1962) i mnogi drugi. Kao rezultat revizija nekih taksonomskih kategorija (rodova i/ili grupa) baziranih na citološkim i molekularnim analizama, opisani su novi endemični taksoni sa Komova, kao: Gentianella pevalekii Bjelčić & Mayer, Androsace komovensis Schönswetter & Schneeweiss i Edraianthus pilosulus Surina & D. Lakušić. U podnožju Vasojevićkog Koma raste, u Crnoj Gori veoma rijetka i zaštićena vrsta orhideje, → Cypripedium calceolus L. Subpopulacija ove vrste na Komovima sa oko 50-ak primjeraka predstavlja drugu subpopulaciju na prostoru Crne Gore (Petrović & al., 2008). Pojas lišćarskih listopadnih i četinarskih šuma na prostoru Komova izdvaja se u posebni šumski prokletijski sektor, koji pripada ilirskoj provinciji, eurosibirske-boreo-američke regije (Lakušić, 1969). Na prostoru Komova razvijene su bukove šume sveze Fagion moesiacae Blečić & Lakušić 1970. sa različitim zajednicama sa dominacijom bukve i bukve i jele (Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970, Abieti-Fagetum s. l.). Naseljavaju različite tipove matičnog supstrata i zemljišta, pa se prema podlozi razlikuju neutrofilno-bazofilne (Abieti-Fagetum s. l., Aceri heldreichii-Fagetum Janković & Stevanović 1983, Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970, Fagetum subalpinum s. l., Fagetum sylvaticae (Horvat 1938) Borh. 1963) i acidofilne (Luzulo-Fagetum Meusel 1937) bukove šume. Po ekologiji i florističkom sastavu su veoma raznovrsne. Na južnoj strani Vasojevićkog Koma, ispod Štavne i od Štavne prema Vardi, prostiru se šume pretplaninske bukve (Fagetum subalpinum s. l.) sa manjom ili većom primjesom smrče → Picea abies (L.) H. Karst. Smrčeve šume (Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. 1939) na Komovima razvijene su kao pojas na visini od 1.500 do 1.800 mnv. Smrčevo-jelove šume (Piceetum abietis (Cajander 1921) Kielland-Lund 1962) razvijene su uglavnom na sjevernoj strani u dolinama rijeka Ljubaštice i Crnje. Na sjeverozapadnoj strani Komova, ispod katuna Margarita, zastupljene su smrčeve šume sa manjim ili većim prisustvom bukve (Fagus moesiaca (K. Malý) Czeczott) i planinskog javora (Acer heldreichii Orph.), a u nešto nižem pojasu prisutne su bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum s. l.). Šume munike predstavljene su svezom Pinion heldreichii Horvat 1950, odnosno zajednicom Pinetum heldreichii Blečić 1959. Ove šume su razvijene na nadmorskoj visini od 1.500 do 2.000 m. Dobro razvijene sastojine munike javljaju se na južnim ekspozicijama prema Mojanskoj rijeci, od Varde do Carina, a naročito blizu Carina. Na sjevernim ekspozicijama, prema Ljubanu, munika je znatno manje zastupljena. Prema Lakušiću (1968) vegetacija planinskih rudina na krečnjacima u subalpijskom i alpijskom regionu Komova (na visinama iznad 1.400 m) predstavljena je svezama Oxytropidion dinaricae Lakušić 1964. i Festucion albanicae Lakušić 1967. sa različitim asocijacijama: Edraiantho-Dryadetum octopetalae Lakušić (1968) 1970, Nardetum subalpinum montenegrinum Lakušić 1966, Elyno-Edraianthetum alpini Lakušić 1964, Festuco-Anthemidetum orientalis Lakušić 1966, Seslerietum giganteae Lakušić 1966, Crepidi-Centauretum kotschianae Lakušić 1966, Poeto-Potentilletum montenegrinum Lakušić 1966. Subalpijski i alpijski sipari Komova fitocenološki pripadaju svezama Bunion alpini Lakušić (1968) 1970. i Saxifragion prenjae Lakušić (1968) 1970. klase Thlaspietea rotundifolii Br.-Bl. 1948. Odlikuje ih specifičan floristički sastav bogat dinarskim i balkanskim endemitima. Međutim, na Komovima se na subalpijskim osunčanim južnim ekspozicijama javljaju i termofilni sipari sveze Silenion marginatae Lakušić (1968) 1970. iz klase Drypidetea spinosae Quézel 1964. Vegetacija pukotina krečnjačkih stijena na Komovima razvijena je na krečnjačkoj podlozi i u zajednicama reda Crepidetalia dinaricae Lakušić 1966, odnosno sveze Amphoricarpion autariati Lakušić 1968. sa zajednicom Valeriano-Silenetum macranthae Lakušić (1968) 1970. Uz rijeke (Drcka, Kraštica, Zlorječica) pružaju se linijske obalne šume sa dominacijom sive jove (Alnetum incanae Lüdi 1921), a uz Zloriječicu rastu i reprezentativne sastojine sa Myricaria germanica (L.) Desv. (Myricarietum ernesti-mayeri Lakušić 1973). Komovi su na teritorijama Glavnog grada Podgorica, Kolašin i Andrijevica proglašeni za Park prirode.