Ostava (depo), naziv za namjerno odlaganje većeg broja predmeta. Odlažu se slični ili različiti, te cijeli ili izlomljeni predmeti, odjednom položeni u različite prirodne uslove (kopna, vode i mora), naselja ili svetilišta. Na prostoru Evrope pojavljivanje ostava pratimo već od kamenog doba – iz → paleolita i → mezolita potiču ostave kamenih alatki, predmeta od kosti i roga, a iz → neolita ostave kamenih sjekira, keramičkih posuda, → nakit od školjki, ćilibara i koštanih predmeta. Uobičajenije su za metalna razdoblja, naročito za eneolit (→ Bakarno doba) kada se javljaju ostave bakarnih sjekira, zlatnog nakita, keramičkih posuda, kalupa; i → bronzano doba koje su i karakterisale brojne ostave oružja, oruđa, nakita, posuđa, keramičkih i rijetkih predmeta i sirovina. U → gvozdeno doba njihov se broj značajno smanjuje i s istorijskim razdobljima mijenja. S obzirom na okolnosti i obilježja razlikujemo lične (oružje, oruđe, posuđe, nakit), osnivačke (u naseljima), ostave zanatlija ili trgovaca (različiti i rijetki predmeti, alati, kalupi) i zavjetne ostave (ritualizovani i predmeti izuzetne vrijednosti). Namjena ostava uopšteno je povezana s mogućom namjerom ponovne upotrebe tih predmeta ili sa simboličkim radnjama društvenog značenja, najčešće posvećenim transcendentalnom. Iz Crne Gore samo je jedna sigurno potvrđena ostava miješanog sastava s najvećim brojem bronzanih sjekira iz Kufina. Ostava je slučajni nalaz iz XIX v., a predmeti su pojedinačno pohranjeni u raznim evropskim muzejima (Dubrovnik, Zagreb, Trst, Torino, Ljubljana, Beč). Sadržavala je 20 sjekira različitih tipova, s najzastupljenijim sjekirama regionalnog, tzv. albano-crnogorskog tipa, koji ostavu datiraju u XII–X v. p. n. e. Riječ je o sjekirama koje su rasprostranjene regionalno na prostoru današnje Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i južne Italije, s najvećom koncentracijom upravo na prostoru između Albanije i Crne Gore, zbog čega im se baš tu traži i zanatlijsko izvorište. Pojedinačne sjekire istog tipa, bez preciznijih podataka o kontekstu nalaženja, potiču još iz → Kotora, kod Vladimira (→ Oblik), Petrovića (→ Crvena stijena), Donje Bijele kod Nikšića, Kulina u Zavrhu, kod Kolašina i iz Ostrelja kod Bijelog Polja.

M. Blečić Kavur

Ostave novca

Ostave kovanog novca, namjerno sakrivenog radi bezbjednog čuvanja vrijednosti, pogotovo u vremenima ekonomske nestabilnosti, ratova, migracija stanovništva ili drugih neprilika, mogu da pruže brojne i dragocjene informacije o svom vremenu i prostoru. Ipak, novac sklanjan u ostave je uvijek onaj najvredniji koji se u datom vremenu mogao naći u opticaju, tako da rijetko kada odražava kompletnu sliku monetarne cirkulacije na nekom prostoru tokom nekog perioda (Greshamov zakon). Sa područja Crne Gore poznato je nekoliko ostava antičkog novca, većinom otkrivenih kao slučajni nalazi, zbog čega nijesu u cjelosti sačuvane, a njihovi djelovi se najčešće nalaze izvan Crne Gore. Kod svih slučajno nađenih ostava treba imati u vidu neizbježnu mogućnost da je došlo do osipanja prvobitnog sadržaja, ili do njegove kontaminacije naknadnim dodavanjem primjeraka novca ili drugih predmeta koji nijesu pripadali prvobitnom sastavu, čime je narušena autentičnost i time bitno smanjena mogućnost pouzdane istorijske interpretacije. Ostava iz „Južne Dalmacije” je jedina mješovitog sastava, sa bronzanim novcem kralja → Balajosa i helenističkim zlatnim nakitom, sličnim onim otkrivenim u grobovima budvanske nekropole (→ Budva); autentičnost, kompletnost i mjesto nalaza ove ostave su neizvjesni. Lokalitet Carine u → Risnu pružio je najveći broj nalaza ostava novca u Crnoj Gori, ne samo slučajno nađenih nego i otkrivenih arheološkim iskopavanjima. U okviru međunarodnog projekta istraživanja antičkog Risna 2010. otkrivena je → Velika ostava novca kralja Balajosa, (→ Iliri). Ostava je nađena u keramičkoм loncu i sa preko 4.500 primjeraka predstavlja jedan od brojčano najbogatijih numizmatičkih nalaza u Evropi. Nakon dvije godine, na istom lokalitetu u helenističkoj kući pronađena je još jedna ostava sa oko 100 primjeraka iste vrste novca. Ostava sa najstarijim novcem na tlu Crne Gore slučajno je otkrivena 1927. građevinskim radovima na Carinama i odmah rasuta u mnoge zbirke. Sadržavala je dvije vrste novca: oko 100 statera korintskog tipa iz emisija metropole Korinta i nekoliko njenih kolonija na istočnoj jonskoj obali iz V i IV v. p. n. e., i preko 200 tetradrahmi eginske kolonije Damastiona i unutarbalkanskih gradova Daparije i Pelagije, koje se datuju od početka IV v. p. n. e. do oko 330 g. p. n. e. Vrijeme zakopavanja je najvjerovatnije poslije oko 330 g. p. n. e. Iz Risna najvjerovatnje potiče ostava otkrivena krajem XIX v., koja je sadržavala preko 400 primjeraka sitnog srebrnog novca nepoznate kovnice, jedinstvene ikonografije sa makedonskim štitom i Pegazom ili makedonskom zvijezdom, od koje je očuvan samo mali dio. Vrijeme kovanja ovog novca nije precizno ustanovljeno, pa zato ni vrijeme zakopavanja, a okvirno je kraj III i početak II v. p. n. e., odnosno vrijeme pojačanog makedonskog uticaja uzrokovanog rimskom ekspanzijom na istočnu obalu Jadrana. Rijetki pojedinačni primjerci poznatog porijekla s takvom ikonografijom potiču samo iz Risna. Takođe iz Risna, ali sa padina brda Gradina pored Carina, potiče manja ostava sa stotinak primjeraka Balajosovog bronzanog novca rizonskog tipa, zakopanih u keramičkoj posudi. Velika ostava od preko 900 komada srebrnog rimskog novca otkrivena je 1953. kod sela Broćanac, udaljenog oko 11 km zapadno od Nikšića (antička Anderba), a primjerci su otkupljeni za muzeje u Nikšiću, Podgorici i Trebinju. Novac pripada carskom periodu od polovine I do polovine III v., a zastupljene su emisije od Antonina Pija (138–161) do Galijena (253/260–268) čiji novac je najbrojniji sa 164 primjerka. Iz drugog nalaza iz okoline Nikšića, vjerovatno rasute ostave, poznato je sedam srebrnih primjeraka, koji se čuvaju u JU Muzeji i galerije Nikšić, od Septimija Severa (193–211) do Aleksandra Severa (222–235). Ostave reflektuju period Krize trećeg vijeka (235–285), odnosno turbulentno vrijeme prirodnih nedaća (kuga i suša), varvarskih upada, vojne anarhije i građanskog rata. U Crnoj Gori su pronađene dvije srednjovjekovne ostave novca. Prva broji šest kovanica i otkrivena je sedamdesetih godina XX v. na lokalitetu → Brskovo, nekadašnjem važnom rudarskom centru (→ Rudnik Brskovo). Od ovih šest komada, četiri su dinari srpskog cara Stefana Uroša V (1355–1371), a dva poludinara bosanskog bana Tvrtka I Kotromanića (ban 1353–1377, kralj 1377–1391). Otkriće ovog novca govori o životu rudnika sve do sedamdesetih godina XIV vijeka. Danas se ovaj novac čuva u Polimskom muzeju u Beranama. Prilikom istraživanja Crkve Sv. Nikole kod Bijelog Polja (→ Nikoljac) pronađen je grobni prilog od 22 dinara. Ovo je, za sada, jedinstveni nalaz ove vrste u Crnoj Gori, i može se podvesti pod kategoriju ostave. Emisije novca su iz druge polovine XIV v., od kojih 8 primjeraka pripadaju kovanju Kneza Lazara (1370–1389) kovnica Novo Brdo, 4 primjerka su kovana za vrijeme Vuka Brankovića (1371–1396), dok je 10 primjeraka kovano za vrijeme Jakova (1380–1395).

D. Ujes Morgan, I. Živanović