
Istraživački radovi u podu crkve, Nikoljac, Bijelo Polje (2010)
Nikoljac, arheološki lokalitet, sakralna građevina u istoimenom naselju u Bijelom Polju. Crkva Sv. Nikole na gradskom groblju u pisanim izvorima iz XVI i XVII v. pominje se kao manastir sa bogatom prepisivačkom djelatnošću. U osnovi je trobrodna → bazilika sa nadvišenim srednjim brodom iz koga direktno, bez postolja, „izrasta” osmostrana kupola. Na istočnoj strani se nalazi prostrana, polukružna apsida, dok je na zapadnoj strani bio prizidan otvoreni, drveni trijem. Pored glavnih zapadnih vrata, crkva ima i sporedna, koja se nalaze na sjevernoj strani. Zidana je od tesanog kamena, složenog u pravilne horizontalne redove, ali je danas spolja omalterisana. Srednji brod crkve je zasveden poluobličastim, a bočni četvoroobličastim svodovima. Kupola se oslanja na četiri masivna stupca. Crkva je osvijetljena sa po tri mala lučna prozora, razmještena na sjevernoj, jednim na južnoj strani centralnog broda i sa po tri prozora na bočnim brodovima. Četiri prozora se nalaze i na kupoli. Smatra se da je crkva živopisana 70-ih godina XVI vijeka. Sistematska arheološka istraživanja sprovedena su ispod podova crkve 2009. i 2010. godine. Dosadašnje tvrdnje da je Crkva Sv. Nikole sagrađena poslije obnove pećkog trona i svojevrsne obnove crkava na prostoru nekadašnje eparhije, više nijesu prihvatljive zbog neospornih činjenica i saznanja do kojih se došlo zahvaljujući arheološkim istraživanjima. U prilog tome su nalazi → ostava novca i fragmenti staklenih kandila dubrovačke izrade, kao i keramički materijal nađen u krečani, koja se nalazila u apsidalnom prostoru. Dakle, crkva je po svoj prilici podignuta krajem XIII ili početkom XIV v., a stradala je u vrijeme borbi Vuka Brankovića protiv Osmanlija na području Polimlja (krajem XIV v.). Na osnovu karakteristične kupole i živopisa u crkvi može se samo pretpostaviti da je obnovljena u drugoj polovini XVI v. u okviru sveobuhvatne izgradnje hramova, tokom reformacije kada se proširuju stare, a obnavljaju porušene i zapuštene crkve. Ujedno se grade i nove, koje se rade od grubog kamena, proizvoljnih dimenzija, a po pravilu su spolja malterisane. Kupola crkve je u većini slučajeva bez kubičnog postolja, ili sa cilindričnim tamburom sa spoljašnje strane. Međutim, kod Crkve u Nikoljcu jasno se uočava njena pravilnost u osnovi. Masivni stupci su na istom rastojanju u odnosu na pilastre i bočne brodove. Kupola možda ima podkupolni prostor, ali se ne vidi zbog kasnijih obnova i pokrivanja klisom. Zidovi su istih debljina i rađeni su od pravilno tesanih kamenih blokova, slaganih u ravne horizontalne redove.
Literatura: P. Lutovac, „Crkva sv. Nikole (Nikoljac) kod Bijelog Polja – I”, Sveviđe, 59, 2010, 31–34; P. Lutovac, „Crkva sv. Nikole (Nikoljac) kod Bijelog Polja – II ”, Sveviđe, 60, 2010, 25–28; P. Lutovac, „Rezultati novih arheoloških istraživanja crkve sv. Nikola u Bijelom Polju”, Glasnik društva konzervatora Srbije, 35, 2011, 107; С. Пејић, „Сполије из Никољца”, Zograf, 36, 2012, 13–20.
V. Lutovac