Balajos (Balej; starogrč. Baλλαιοσ), ilirski „kralj”. U antičkim pisanim izvorima ne spominje se ovaj vladar, ali o njegovom postojanju i moći svjedoči veliki broj nalaza njegovog novca, kako sa iskopavanja, pogotovo u → Risnu, tako i slučajnih nalaza, uz nekoliko → ostava (→ Velika ostava novca kralja Balajosa). Poznata su dva tipa njegovog novca: faroski, najčešće nalažen oko paroske kolonije Faros na ostrvu Hvaru, sa glavom Balajosa na aversu i statičnom figurom → Artemide koja drži baklju ispred sebe, s imenom vladara (starogrč. u genitivu, Βαλλαιου) oko nje, u dva dijela s obje strane. Rizonski, daleko mnogobrojniji nalažen je na daleko širem prostoru, a najviše u Risnu, sa istim tipom aversa, ali na reversu sa dinamičnom predstavom Artemide u brzom pokretu nalijevo, s bakljom u desnoj ruci i dva koplja u lijevoj, između vladarevog imena s jedne strane i kraljevske titule s druge strane (starogrč. Βασιλεωσ Βαλλαιου, odnosno „kralja Balajosa”). Rizonski tip je poznat u srebru i bronzi, a faroski samo u bronzi. Arheolog → Artur Džon Evans prvi je izučavao ovo kovanje i datovao ga između oko 167. g. p. n. e. i oko 135. g. p. n. e., odnosno između propasti makedonskog kraljevstva i ekspedicije konzula Servija Fulvija Flaka (lat. Servius Fulvius Flaccus) protiv → Ilira. Tražeći vremenski okvir za tako obimno kovanje, Džon Monsel Frampton Mej (John Mounsell Frampton May) je datovao od oko 195/190. g. p. n. e. do oko 175. g. p. n. e., što je prihvatio Đovani Gorini (Giovanni Gorini). Međutim, najnovija mišljenja o karakteristikama ovog kovanja, kao što su stil, prisustvo kraljevske titule, postojanje emisija u srebru i njegovo rasprostiranje na obje obale Jadranskog mora, jasno ukazuju da ono treba da bude datovano u period najveće snage Ilira tokom druge polovine III v. p. n. e., a nalazi keramike i rezultati radiokarbonskih analiza sa iskopavanja u Risnu opredjeljuju njegovu vladavinu u sredinu III v. p. n. e.