Oblik, utvrđenje na istoimenom brdu u selu Vladimir, u blizini srednjovjekovnog grada Svača, kod Ulcinja. Utvrđenje zahvata površinu od oko 600 m², smješteno je na oštrim stijenama, koje se uzdižu nad okolnom ravnicom i nepristupačno je za prilaz i obilazak. Na prostoru utvrđenja koje je šumom prekriveno, uočavaju se ostaci odbrambenih zidova na ivici padine, visine 0,6 m i širine 1 m, koji su prilagođeni konfiguraciji terena. Na jugoistočnom dijelu zid je bolje sačuvan, dok na sjevernoj strani utvrđenja nema zida, jer ovaj dio ima prirodnu zaštitu. Ne prepoznaju se ostaci ulaza, ali se može pretpostaviti da je bio na jugoistoku. U središnjem dijelu nalaze se kameni zidovi sa ostacima maltera, manjeg objekta dimenzija 5,6 x 5,6 m, visine 0,3 m, širine 0,8 m, zaraslog u vegetaciju, za koji se pretpostavlja da je crkva, mada se apsida ne može uočiti, koja se u literaturi navodi. Na ovom prostoru konstatovan je i veliki broj fragmenata helenističke keramike (III–II p. n. e.), koji upućuju na ilirski period i eventualno ilirsku → gradinu. Arheološka istraživanja na brdu Vladimir nijesu vršena i nije moguće datovati navedene arhitektonske ostatke i utvrditi genezu utvrđenja. U selu Suma ispod ovog brda pronađena je sjekira tzv. albano-crnogorskog tipa, datovana u periodu XII–X v. p. n. e. (→ Ostava). Događaji 997. u više izvora upućuju, po opisu, da se na utvrđenju Oblik moguće odigrala posljednja bitka u kojoj je zarobljen dukljanski knez Jovan Vladimir (998–1016) od strane Samuilove vojske (976–1014). Najviše indicija ukazuje da se na brdu Vladimir nalazilo utvrđenje Oblik, sjedište župe Oblik, koje se pominje u Ljetopisu Popa Dukljanina. Strateška važnost utvrđenja Oblik sa čije pozicije se pruža pogled na oblast Skadarskog jezera pominje se u istorijskim izvorima. Kasniji naziv brdo Vladimir moglo je dobiti po crkvi posvećenoj Sv. Vladimiru, odnosno po vladaru koji je tu zarobljen. Prvi pisani izvor u kojem se pominje da se na utvrđenju Vladimir, župa Oblik, nalazi Crkva Sv. Vladimira je iz 1406, a odnosi se na razgraničenja nekadašnjih teritorija Balšića, a potom Đurađa Brankovića (1427–1456), u okolini Ulcinja sa Mletačkom republikom. Dokument iz 1426. predstavlja ugovor o razgraničenju nekadašnje župe Oblik. Istoimeno utvrđenje se nalazilo pod jurisdikcijom biskupa grada → Svača. Nakon rušenja Svača i nestanka Svačke biskupije 1571, brigu o tamošnjem katoličkom stanovništvu za vrijeme trajanja osmanske uprave Rimska kurija povjerava barskom nadbiskupu.

Literatura: M. Bolizza, Relatione et descrittione del sangoacato di Scutari, Venezia, 1614; Š. Ljubić, Listine o odnošajih između južnog slavenstva i Mletačke republike, Od 1403. do 1409, V, Zagreb, 1875; M. Jačov, Spisi Kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima, 1622–1644, Beograd, 1986; A. Jovićević, Crnogorsko primorje i Krajina, Beograd, 1922; P. Mijović, M. Kovačević, Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori, Beograd, 1975; Đ. Bošković, P. Mijović, M. Kovačević, Ulcinj I, Beograd–Ulcinj, 1981; I. Jovović, „Prilozi za istoriju Barske nadbiskupije”, Bar, 2012; A. Lulgjuraj, „New archeological data from ‛Mali Sumes’, Ulcinj/Ulqin–Montenegro”, Procedings of the international conference New archaeological discoveries in the albanian regions, 30–31 January, Tirana 2017, Academy for Albanian studies institute of archeology, Tirana, 2017, 583–595.

M. Cerović