S. Nakićenović, „Boka: antropogeografska studija”, 1913.
Boka: antropogeografska studija, djelo popa Sava Nakićenovića (1913), u kojem su opisane sorte vinove loze koje su se gajile u Boki. U studiji su prikazane površine pod vinogradima, kao i značaj grožđa i vina u životu stanovnika Boke. Opisano je područje Boke sa 15 opština, od Sutorine do Cmiljeve ulice i Dubrave Dubovice. Navodi se da se u Boki nalaze dva grada − Kotor i Budva, tri varoši − Herceg Novi, Risan i Perast i oko 116 sela, podijeljenih na više oblasti. Zbog povoljne klime i blagog podneblja, u Boki se uspješno gajila vinova loza. Sorte vinove loze koje su se gajile u Boki su: → kratošija, surac, plavka, kadarun, kalavrija, muškatio, ruža, → bioka, bratkovina i krivalja. Od ukupne površine tadašnje Boke (67.395 ha), porezu je bilo podložno 1.072 ha pod vinogradima. U Studiji su navedene površine pod vinovom lozom u pojedinim selima Boke: Klinci (1,18 ha), Mrkovi (13 ha), Zabrđe (1,91 ha), Radovanići (39 ha), Babunci (13 ha), Brguli-Mardari (23 ha), Kraošić (10 ha). Vinova loza se gajila i u krtoljskim selima (opština između Luštice i Grblja): Gošići (3,29 ha), Nikovići (0,28 ha), Milovići (1,70 ha), Radovići (1,55 ha), Bogišići (15 ha), Đuraševići sa Prevlakom (66 ha), zatim u Tivtu (82 ha), Lastvi (53 ha), Stolivu (27 ha), Prčanju (14 ha) i mjestu Muo (0,65 ha). U kotorskoj opštini vinova loza se gajila u mjestima: Škaljari (1,48 ha), Bogdašići (0,26 ha), Kavač (6,91 ha), Mrčevac (67 ha), Lepetani (25 ha) i Dobrota (2,03 ha). U opštini Herceg Novi vinova loza se gajila u mjestima: Topla (38 ha), okolina Tople (3,14 ha), Mojdež (7,77 ha), Ratiševina (5,61 ha), Kameno (16 ha, poznato kamensko vino), Mokrine (2,41 ha), Kuti (61 ha, zemljište Mali i Veliki vinograd), Sasovići (11 ha), Kumbor, Đenovići i Baošići (85 ha, poznat Kujski vinograd), Trebesein (8,28 ha), Podi (24 ha), Kruševice (28 ha), Bijela (90 ha, dio zemlje zvao se Vinogradina), Jošica i Kamenari (40 ha, dio zemlje zvao se Vinogradi). U opštini Risan vinova loza se gajila na 0,97 ha. Vinova loza sadila se na dubini od 1 m, tako što se prut (reznica) dužine 1 m postavljao u dubinu od 70 cm, a ostatak od 30 cm se povijao. Ostali radovi u vinogradu i berba grožđa obavljali su se kao i u drugim područjima gdje se gajila vinova loza. Bokeško vino opisano je kao rumeno vino, koje nije dugotrajno. Od gajenja vinove loze i proizvodnje vina najviše ekonomske koristi imala su područja: Kuti, Sutorina, Bijela, Grbalj, Budva i Kastio, dok se u drugim područjima Boke nije proizvodilo dovoljno ni za domaću potrebu. Bokeški pomorci bili su poznati izvoznici vina. Najvažnija pristaništa bila su im Carigrad, Nikolajevo, Atina, Venecija, Đenova i Levanat (istočni dio Sredozemnog mora, Egejsko more i Arhipelag). Protektor Kotora bio je → Sv. Trifun, koji se i danas obilježava 14. februara po novom (gregorijanskom) kalendaru, odnosno 1. februara po starom (julijanskom) kalendaru.
LITERATURA: S. Nakićenović, Boka: antropogeografska studija, Beograd, 1913.
V. Maraš