Dendroflora, sve kategorije biljaka koje odrvenjavaju, a to su: drveće, grmlje/žbunje, polugrmlje/polužbunje i lijane. Kao i u slučaju flore, o dendroflori se može govoriti sa različitih aspekata: porijekla (samonikla, alohtona/→ egzotična, → invazivne biljke), grupe biljaka (→ četinari, lišćari (→ listopadne biljke)), životne forme (drveće, (polu)žbunje, → lijane), staništa (šumska, parkovska, supspontana), rasprostranjenja, upotrebe, zaštite. U istraživanjima kod nas najveći značaj je dat izučavanju šumske dendroflore. Shodno Pravilniku o listi šumskog drveća i ostale šumske vegetacije, kao i Nacionalnoj inventuri šuma, broj drvenastih vrsta iznosi 68 i to: 57 lišćarskih i 11 četinarskih. Zbog rijetkosti, prorijeđenosti ili ugroženosti dio njih se našao i na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih biljaka, kao: munika → Pinus heldreichii H. Christ., molika → Pinus peuce Griseb., tisa → Taxus baccata L., gorski javor Acer heldreichii Orph., poljski javor Acer campestre L. subsp. marsicum (Guss.) Hayek, sremza Prunus padus L. Naša sveukupna dendroflora, koja uključuje i grmove (→ žbun (grm, šib)), polugrmove i lijane višestruko je veća od navedenog broja. Elementi dendroflore su vrlo često graditelji biljnih zajednica, a onda i karakteristične vrste određenih stanišnih tipova, recimo makije: česmin Quercus ilex L., prnar Quercus coccifera L., lovor → Laurus nobilis L.; oromediteranskih borovih šuma: munika i molika; submediteranskih kamenjarskih pašnjaka: pelim → Salvia officinalis L., vrijesak Satureja subspicata Bartl. ex Vis.; termofilnih šuma: bjelograbić Carpinus orientalis Mill., hrast trojanac Quercus trojana Webb, medunac Quercus pubescens Willd.; pukotina krečnjačkih stijena: plavo lasinje → Moltkea petraea (Tratt.) Griseb.; mezofilnih listopadnih šuma: bukva → Fagus sylvatica L.; mješovitih planinskih šuma: jela → Abies alba Mill., bukva; četinarskih planinskih šuma: smrča → Picea abies (L.) H. Karst.; visokoplaninske žbunaste vegetacije iznad gornje šumske granice: klekovina bora → Pinus mugo Turra; planinskih vriština: kleka Juniperus communis L. subsp. nana Syme, crna trava → Bruckenthalia spiculifolia (Salisb.) Rchb.; plavnih šuma: bijela vrba Salix alba L., crna jova Alnus glutinosa (L.) Gaertn., obalskih galerija i šibljaka: rakita → Vitex agnus-castus L., tamaris → Tamarix dalmatica B. R. Baum.; obala planinskih rijeka: vrijesina → Myricaria germanica (L.) Desv.; siva vrba Salix eleagnos Scop.; reliktnih polidominantnih šuma na velikim nagibima u klisurama: lučki jasen Fraxinus excelsior L., javor Acer pseudoplatanus L. Sva navedena staništa se nalaze na listi → NATURA 2000 stanišnih tipova i od izuzetne su konzervacijske važnosti. Elementi dendroflore često imaju i veliku upotrebnu vrijednost, pa su na meti neracionalne eksploatacije šume, jer je drvo i dalje na cijeni kao ogrijev, materijal za izradu brojnih predmeta ili konstrukcija, i kao industrijska sirovina. Nekad ih ugrožava fragmentacija ili potpuni gubitak staništa zbog urbanizacije ili izrade putne infrastrukture. Poslije gubitka staništa, invazivne vrste se po ozbiljnosti smatraju za drugu veliku prijetnju biodiverzitetu. Ovo se odnosi i na njegovu dendrološku komponentu. Najilustrativniji primjer širenja jedne invazivne vrste i potiskivanja elemenata nativne flore je pajasen → Ailanthus altissima (Mill.) Swingle. Jednim od najnadmoćnijih kompetitora ga čini kombinacija osobina: sposobnost reproduktivnog i vegetativnog razmnožavanja, brz rast i alelopatsko dejstvo. U našem submediteranu postao je gotovo neizostavan dio termofilnih šuma i šikara i predjelu je počeo davati novi identitet.