Picea abies (L.) H. Karst. (fam. Pinaceae), smrča, četinarsko vječnozeleno drvo do 60 m visoko i sa prečnikom debla do 2 m. Rasprostranjena je u śevernoj Evropi i planinskim predjelima srednje i južne Evrope. Raste na nadmorskim visinama između 300 m u Skandinaviji i 2.100 m na Šar-planini. Pripada borealno-evropskom flornom elementu. Nekada je izgrađivala široki pojas evropskih tajgi u śevernoj i srednjoj Evropi, koje su danas pretvorene u antropogene ekosisteme. Na kontinentalnim Dinaridima njene šume zahvataju širok pojas između 800 i 2.000 m. U Crnoj Gori je rasprostranjena na planinama durmitorskog i prokletijskog sektora. Raste na različitim geološkim podlogama i tipovima zemljišta, otporna je prema niskim temperaturama i zahtijeva visoku relativnu vlažnost vazduha. Ulazi u sastav različitih tamnih i svijetlih četinarskih, kao i mješovitih lišćarsko-listopadnih šuma. Tamne četinarske šume klase Abieti-Piceetea Lakušić et. al. 1979. [reda Abieti-Piceetalia (Br.-Bl. 1939) Lakušić 1979] zastupljene su na planinama śeverne Crne Gore: Kovaču, → Ljubišnji, → Durmitoru, → Sinjajevini, Krstači, Smiljevici i → Hajli, a u obliku ekslava i na → Bjelasici, → Magliću, → Prokletijama i drugim planinama. Diferenciraju se u tri sveze: Piceion abietis (Br.-Bl. 1938) Lakušić 1979, Abieti-Piceion Br.-Bl. 1939. i Abietion albae (Horvat 1959) Lakušić et al. 1979, koja obuhvata monodominantne jelove šume. 1. Sveza Piceion abietis (Br.-Bl. 1938) Lakušić 1979. objedinjuje monodominantne smrčeve šume najhladnijih i fiziološki najsuvljih staništa. Opisano je više njihovih visinskih i geografskih varijanti: Piceetum abietis montanum croaticum (Horvat 1950) Blečić 1957, rasprostranjena na Ljubišnji, Goliji, Durmitoru; Piceetum abietis montanum bertisceus Blečić 1961, uobičajena na planinama prokletijskog sektora; Piceetum abietis subalpinum croaticum (Horvat 1950) Blečić 1957, razvijena na planinama śeverozapadne Crne Gore; Piceetum abietis subalpinum bertisceus Blečić 1961, prisutna na planinama prokletijskog sektora. Veliki kompleksi monodominantnih smrčevih šuma, ili šuma u kojima preovlađuje smrča Piceetum abietis montanum croaticum (Horvat 1950) Blečić 1957. nalaze se na Durmitoru, osobito u njegovom śeveroistočnom dijelu. Njihova staništa su blago nagnuta, ili ravna sa debelim slojem humusa na krečnjačkoj podlozi. Pored smrče, u ovoj šumi je znatno zastupljena jela → Abies alba Miller, a bukva → Fagus sylvatica L. je rijetka. U spratu prizemnih biljaka, pored opšte poznatih šumskih vrsta, ističu se Daphne blagayana Freyer i Vaccinium vitis-idaea L. Šume subalpijske smrče grade isprekidan pojas u gornjoj granici bukve i jele, ili u zoni subalpijske bukve. One svojom gornjom granicom zalaze u klekovinu bora → Pinus mugo Turra. U njima je smrča monodominantno drvo, a jela i bukva su vrlo rijetke. Karakteristične vrste u spratu šiblja su: Lonicera alpigena L., Lonicera nigra L., Rosa pendulina L., Sorbus aucuparia L. i druge, a u prizemnoj flori se po brojnosti i stalnosti ističu: Aremonia agrimonioides (L.) Necker, Listera cordata (L.) R. Br., Luzula silvatica (Hudson) Gaudin, Melampyrum sylvaticum L. subsp. transsilvanicum (Schur) Soó, Pirola secunda L., Pirola uniflora L., Oxalis acetosella L., Rubus saxatilis L., Vaccinium myrtillus L. i druge. U prokletijskim šumama smrče zastupljene su endemične i reliktne vrste, kao što su: Acer heldreichii Orph., Daphne blagayana Freyer, → Pinus heldreichii Christ., → Pinus peuce Griseb., Wulfenia carinthiaca Jacq. Ove i druge endemične vrste diferenciraju prokletijske smrčeve šume od ostalih. 2. Sveza Abieti-Piceion Br.-Bl. 1939. obuhvata smrčevo-jelove šume. One su na crnogorskim planinama zastupljene sa zajednicom Abieti-Piceetum abieti (Br.-Bl. 1939) Lakušić 1979. Razvija se na toplijim i južnijim staništima, a diferencira se na prokletijsku, durmitorsku i druge geografske varijante. U njen sastav ulaze i neke vrste iz bukovih i jelovih šuma. Time je ostvaren ekološki i floristički kontinuitet između lišćarsko-listopadnih i četinarskih šuma.