Pinus mugo Turra (fam. Pinaceae), vječnozeleni četinarski nizak i polegnut žbun, rijetko nisko drvo. U botaničkoj literaturi poznat je i pod sinonimima Pinus montana Miller i Pinus pumilio Haenke. Najčešći narodni nazivi ove vrste su: klekovina bora i bor krivulj. U Crnoj Gori, u rožajskom kraju, uobičajena su imena: samiš, somišlje, maliče. Areal mu je na najvišim planinama srednje i južne Evrope: Alpi, Karpati, Rodopi, sredogorje Njemačke, Sudeti, srednji i kontinentalni Dinaridi, šarske planine, centralni Apenini, Pirineji. Pripada južnom srednjoevropskom alpskom flornom elementu. U Crnoj Gori je rasprostranjen od Maganika na zapadu, preko Golije, Vojnika, Pivske planine, → Durmitora, → Ljubišnje, → Bjelasice ka → Prokletijama na istoku, naročito u rožajskom kraju: → Hajla, Ahmica, Štedim, Maja Rusolija, Žljeb i druge. Šikare krivulja (sveza Pinion mughi Pawl. 28, red Pinetalia mugi Lakušić et al. 1979) razvijaju se iznad subalpijske bukve na zapadu Crne Gore, iznad pojasa smrčevih šuma na Durmitoru, zatim iznad gornje granice smrčevo-molikinih šuma na području Rožaja. Gornja granica je različita, uglavnom iznad 1.800 mnv. Kao posljednji šumski pojas prema vrhovima planina štiti ekonomske šume (bukve, jele, smrče) od sniježnih lavina. Potisnut je sa mnogih staništa paljenjem radi proširivanja pašnjaka i śečom radi proizvodnje etarskog ulja na Durmitoru, Hajli i Štedimu. Opisane su dvije zajednice: 1. Pinetum mugi montenegrinum Blečić (1957) 1958. (crnogorska šikara krivulja) izgrađuje pojas između 1.800 i 2.000 mnv na Pivskoj planini, Durmitoru, Ljubišnji i drugim planinama. Razvijena je na karbonatnoj geološkoj podlozi. Skup karakterističnih vrsta čine: Pinus mugo Scop., Salix grandifolia Ser., Sorbus chamaemespilus (L.) Crantz, Sorbus aucuparia L. var. glabrata Wimmer & Grab., Ribes petraeum Wulfen i druge. 2. Wulfenio-Pinetum mugi Lakušić 1958. (šikara klekovine bora sa vulfenijom) izgrađuje pojas na Prokletijama između 2.000 i 2.400 mnv. Izdiferencirana je na dvije subasocijacije: Wulfenio-Pinetum mugi calcicolum Lakušić 1984, koja je razvijena na krečnjačkoj podlozi (Beljeg, Suha planina, Sejnova, Žljeb, Maja Rusolija, Štedim, Hajla) i Wulfenio-Pinetum mugi silicicolum, Lakušić 1984, koja je razvijena na silikatnim masivima Prokletija (Starac, Bogićevica, Hrid). Karakteriše ih prisustvo većeg broja → endema: Aconitum burnatii Gáyer subsp. pentheri (Hayek) Jalas, Dianthus pancicii Velen., Geum bulgaricum Pančić, Knautia dinarica (Murb.) Borbás, Lilium bosniacum (Beck) Fritsch, Scrophularia bosniaca G. Beck i drugi.