Taxus baccata L., sjeme sa arilusom
Taxus baccata L. (fam. Taxaceae), tisa, vječnozeleni četinarski grm ili nisko drvo visoko do 20 m i sa prečnikom debla do 1 m. Raste veoma sporo, dostiže fizičku zrelost oko 30. godine i doživi starost preko 1.000 godina. Rasprostranjena je od Norveške i Švedske, na śeveru, do Portugalije, Španije, Alžira, Grčke, Krima i Kavkaza, na jugu. Rasprostire se na istoku do Baltičkog mora, Estonije i Karpata, a na zapadu do Engleske i Irske. Pripada subatlantsko-submediteranskom flornom elementu. U Crnoj Gori je rijetka i zaštićena nacionalnim zakonodavstvom. Zastupljena je sa rijetkim primjercima u flori → Lovćena, Vojnika, → Durmitora, na područjima Kuča, Andrijevice, Šavnika, Rožaja, Visitora, u → kanjonima rijeka Tare, Morače, Mrtvice i drugdje. Najčešće raste kao žbun u mezofilnim lišćarskim i četinarskim šumama. Dobro uspijeva u uslovima gradske sredine, raste na otvorenom staništu, a isto i na zaśenčenim mjestima, uspijeva na različitim tipovima zemljišta, pa se gaji u parkovima kao dekorativna vrsta s mnogobrojnim hortikulturnim formama. Najviše je ugrožena śečom za izradu suvenira u religijske svrhe i praznovjerice. U Crnoj Gori postoji preko 100 toponima sa osnovom tisa (Tisovac, Tisova Laka, Tisove ploče i slično), što śedoči o nekadašnjem širem rasprostranjenju ove vrste.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia 20–21, 1942, str. 13. Mirko Vidaković, Četinjače morfologija i varijabilnost, Zagreb, JAZU & Sveučilišna naklada Liber, 1982, str. 609–615. Vukić Pulević & Marija Vugdelić, Yew (Taxus baccata L.) in flora and toponymy of Montenegro, Razprave 4. Razreda SAZU, 42–2, Ljubljana, 2001, str. 187–196. Rade Cvjetićanin, Jugoslav Brujić, Marko Perović & Vladimir Stupar, Dendrologija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, 2016, str. 38–40.
H. Markišić