Fagus sylvatica L., plodovi

Bukova šuma

Fagus sylvatica L.

Fagus sylvatica L. (fam. Fagaceae), bukva, listopadno drvo visoko do 30 (50) m i prečnika debla do 1,5 (3) m. Areal bukve obuhvata centralnu, zapadnu i južnu Evropu, od Grčke, Korzike, Sardinije i Pirineja na jugu, do Britanije i jugoistočnog dijela Skandinavije na śeveru, a na istok ide do zapadne Besarabije, istočnih Karpata i Transilvanskih Alpa. Ima → disjunkciju na Krimu. Bukva pripada srednjoevropskom flornom elementu. Opisano je više varijeteta i formi bukve sa prirodnih staništa, a u hortikulturi se uzgajaju forme koje se razlikuju prema habitusu i boji listova. Najbolje je prilagođena umjereno okeanskoj klimi. Iako ima široku amplitudu prema nadmorskim visinama, ośetljiva je prema kasnim mrazevima. Raste na različitim zemljištima i geološkim podlogama, ali se najbolje razvija na dubokim, svježim i bogatim zemljištima. Ima veliki privredni značaj. U Crnoj Gori je zastupljena i široko rasprostranjena njena jugoistočno balkanska podvrsta Fagus sylvatica L. subsp. moesiaca (K. Malý) Czecz., balkanska ili mezijska bukva, kojoj su neki autori dali status vrste. Šume bukve na karbonatnim planinskim masivima Crne Gore objedinjuje vegetacijska sveza Fagion moesiacae Blečić et Lakušić 1970. Na primorskim planinama šume bukve su razvijene u vidu eksklava na śevernim ekspozicijama, a na srednjim i kontinentalnim jugoistočnim Dinaridima zahvataju veliki prostor. Geološka podloga, zemljište, nadmorska visina i klimatski faktori uslovili su diferencijaciju ovih šuma na više zajednica i varijanti. Zajednica Seslerio-Fagetum moesiacae Blečić et Lakušić 1970. (mezofilne šume mezijske bukve sa jesenjom šašikom) rasprostranjena je na primorskim i srednjim jugoistočnim Dinaridima, a u obliku eksklava na većim nagibima i južnim ekspozicijama i na kontinentalnim Dinaridima śeveroistočnog dijela Crne Gore. Asocijacija Fagetum moesiacae montanum Blečić et Lakušić 1970. (mezofilne šume bukve brdskog pojasa) izgrađuje na planinama srednje i śeverne Crne Gore potpojas između mezofilnih hrastovih i grabovih šuma brdskog pojasa i bukovih i jelovih šuma gorskog pojasa. Zajednica Abieti-Fagetum moesiacae Blečić et Lakušić 1970. (mezofilne bukove i jelove šume) izgrađuje potpojas širok do 600 m u gorskom pojasu planina srednje i śeverne Crne Gore. Dominantne vrste su mezijska bukva i jela, a u śevernoj Crnoj Gori još i smrča. Asocijacija Aceri visianii-Fagetum moesiacae (Blečić 1958) Blečić et Lakušić 1970. [syn. Fagetum montenegrinum subalpinum Blečić 1958. – subalpijske šume mezijske bukve s planinskim javorom] razvijena je na krečnjacima, na svim ekspozicijama i različitim nagibima, između 1.400 i 1.800 mnv na planinama od → Maglića i → Volujaka do → Sinjajevine i → Bjelasice. Edifikatori ove subalpijske zajednice su mezijska bukva i planinski javor [Acer heldreichii Orph. subsp. visianii (Nyman) K. Malý], koji se javlja sporadično. U donjem dijelu potpojasa pridružuje im se i jela (→ Abies alba Miller). Zajednica Aceretum visianii Blečić et Lakušić 1970. (subalpijska šuma planinskog javora s mezijskom bukvom) rasprostranjena je u subalpijskom pojasu planina durmitorskog sektora, Bjelasici i → Prokletijama, najčešće između 1.600 i 1.800 mnv. To je niska bukova šuma u kojoj u spratu niskog drveća i šibova dominira planinski javor. U gornjem dijelu ova šuma prelazi u šikaru planinskog javora. Razvija se na umjereno strmim terenima i svim ekspozicijama, na silifikovanim krečnjacima srednjeg i gornjeg trijasa, krečnjacima sa rožnacima ili na kiśelim vulkanskim stijenama. Zajednica Asyneumato-Fagetum moesiacae Blečić et Lakušić 1970. (subalpijska šuma mezijske bukve sa zvončikom azineumom) rasprostranjena je u subalpijskom pojasu (između 1.500 i 1.800 mnv) jugoistočnih Dinarida. Njena staništa su zaravnjeni ili izbočeni tereni, različite geološke građe. Edifikator je subalpijska forma mezijske bukve. Acidofilne šume mezijske bukve Luzulo-Fagion moesiacae Lakušić et al. 1979. rasprostranjene su na Bjelasici i silikatnim masivima Prokletija. Razvijaju se na seriji kiśelih silikatnih zemljišta. Izdiferencirane su na tri potpojasa: acidofilne montane bukove šume Luzulo-Fagetum moesiacae montanum Lakušić et al. 1979, acidofilne bukove i jelove šume Luzulo-Fagetum moesiacae abietosum Lakušić et al. 1979. i subalpijske acidofilne bukove šume Luzulo-Fagetum moesiacae subalpinum Lakušić et al. 1979.

Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia 20–21, 1942, str. 17. Vilotije Blečić, Šumska vegetacija i vegetacija stena i točila doline reke Pive, Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, Ser. B (11), Beograd, 1958, str. 65–69. Vilotije Blečić & Radomir Lakušić, Prodromus biljnih zajednica Crne Gore, Glasnik Republičkog zavoda za zaštitu prirode i Prirodnjačke zbirke u Titogradu, 9, Titograd, 1976, str. 66–67. Radomir Lakušić, Ekologija biljaka, Sarajevo, IGKRO „Svjetlost”, Zavod za udžbenike, 1980, str. 119–124. Radomir Lakušić, SR Crna Gora, In: Šumarska enciklopedija, 3, Plj–Žut, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1987, str. 388–395. Halil Markišić, Flora i ekosistemi, In: Živorad Martinović i Halil Markišić, Priroda Rožaja, Rožaje, Centar za kulturu, 2002, str. 323–329. Rade Cvjetićanin, Jugoslav Brujić, Marko Perović & Vladimir Stupar, Dendrologija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, 2016, str. 302–306.

H. Markišić