Laurus nobilis L.

Laurus nobilis L. (fam. Lauraceae), lovor, lovorika, lorika, lavorika, levorika, rolika, vječnozeleni aromatični grm, rjeđe nisko drvo, sa tvrdim, kožastim, sjajnim, jajasto-lancetastim listovima, koji su na licu tamnozeleni, na naličju svjetliji. Cvjetovi su funkcionalno jednopolni, a biljka je dvodoma. U okruglastim su i kompaktnim cvastima, koje se s proljeća razvijaju u pazuhu listova. Muški imaju 12 prašnika, od kojih neki na koncima posjeduju nektarije, tako da ih pčele često posjećuju. Ženski imaju jedan tučak, okružen sterilnim prašnicima. Plod je crna, izdužena koštunica. Lovor je tipični element makije, ali i dekorativne flore mediteranskih i submediterasnkih naseobina. Kao samonikao na prostoru Crne Gore raste u uskom primorskom pojasu i u kanjonu Cijevne. Sastojina lovora i oleandera iznad vrela Sopot kod Risna, površine 40 ha, proglašena je Spomenikom prirode (→ zaštićena područja). Listovi lovora su jedan od najpoznatijih začina u našoj kuhinji. U prošlosti su se i plodovi koristili kao začin i lijek u narodnoj medicini i veterini. Etarsko ulje iz listova je ljekovito, ali i prijatno aromatično, pa ima primjenu u parfimeriji.

Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 58. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 106. Čedomil Šilić, Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 34. Radiša Jančić & Danilo Stojanović, Ekonomska botanika, Beograd, Zavod za udžbenike Beograd, 2008, str. 146. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 47–53. Danijela Stešević & Danka Caković, Katalog vaskularne flore, Tom I, Podgorica, CANU, 2013, str. 229. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 216.

Izv.: https://natura2000infocentar.files.wordpress.com… Stešević