
Situacioni plan Ćipura, Prijestonica Cetinje (1986)

Plan Manastira na Ćipuru Frančeska Barbijerija iz 1692, Prijestonica Cetinje

Ćipur – današnji izgled, Prijestonica Cetinje

Stub sa kapitelom i predstavom orla na Ćipuru, Prijestonica Cetinje
Ćipur, ostaci Manastira Ivana Crnojevića na Cetinju. Lokalitet se nalazi na najužem gradskom području i središtu istorijskog jezgra, smješten između Njegoševe Biljarde, Cetinjskog manastira i Dvora kralja Nikole. Manastir Ivana Crnojevića (1465–1479 i 1481–1490) predstavlja jedan od prvih građevinskih kompleksa kojim se označava nastanak cetinjskog gradskog naselja i svrstava se među najznačajnije spomenike istorije i kulture na prostoru Crne Gore. Poseban značaj mu daje činjenica što je od 1484. do 1692. bio sjedište crnogorskih mitropolita. Okolnosti mu nijesu bile naklonjene, nekoliko puta je rušen, a na tom mjestu je crnogorski gospodar Nikola I Petrović Njegoš (1860–1918) 1886. podigao Dvorsku crkvu. Cetinjski manastir, zadužbina crnogorskog gospodara Ivana Crnojevića, završen je 1484, kao građevinski kompleks manjih dimenzija, građen u pravougaonoj formi, sa dužom stranom u pravcu istok–zapad, uokvirujući glavnu Crkvu Presvete Bogorodice. O konstrukciji manastirskog kompleksa svjedoči situacioni plan, koji je 1692. uradio mletački inženjer Đovani Frančesko Barbijeri. Temelje Manastira je krajem XIX v. iskopavao ruski putopisac, geograf i istoričar → Pavel Apolonovič Rovinski. Prva arheološka istraživanja otpočela su na Ćipuru 1963, zatim 1986, 1989. i 2019. godine. Činjenica da se u predgovoru Psaltira nedvosmisleno pominje Cetinje, kao mjesto gdje je on štampan, pred arheologe je postavila zadatak da pokušaju locirati poziciju štamparske prese u okviru Manastira Crnojevića. U sklopu manastirskog kompleksa, istraživanjima iz 1963. otkriveni su arhitektonski ostaci i šest grobova. Tokom istraživačke faze 1986. i 1989. pronađena je i ispitana → nekropola sa 23 groba u kojima je identifikovan 31 skelet. U naosu crkve 1986. pronađeni su posmrtni ostaci Ivana Crnojevića, smješteni u manjem kovčegu, luksuzne izrade. U porti su sahranjivani monasi, što potvrđuje starosna i polna struktura skeleta, način sahranjivanja i grobni inventar. Nekropola na Ćipuru ima svoj neprekidni tok, koji prati nastanak i rušenje Manastira krajem XVII vijeka. U trećoj kampanji istraživanja su izvođena u unutrašnjem dijelu oltarskog prostora crkve, a takođe je nastavljeno istraživanje nekropole. Posljednjim ispitivanjima tretirana je bistijerna istočno od apside Crkve Svetog Petra, u kojoj su pronađena dva gvozdena klina, jedno dugme fine izrade i dva komada kamene plastike.
P. Malbaša
Osteološki materijal sa Ćipura
Skeletna populacija koja je pronađena (i antropološki ispitana) u nekropoli, u manastirskoj porti Crnojevića manastira na Cetinju, predstavlja izuzetan kulturno-istorijski spomenik. Ćipurska nekropola bila je aktivna od kraja XV do kraja XVII vijeka, tj. od kraja dinastije Crnojevića do početka vladavine dinastije Petrović Njegoš. Antropološka analiza bila je dio arheoloških istraživanja koja su sprovedena 1986, kada je otkrivena dragocjena i bogata srednjovjekovna nekropola, dok su u crkvi pronađeni grob i zemni ostaci vladara Ivana Crnojevića. U osteološkom materijalu identifikovan je trideset jedan skelet iz dvadeset tri grobnice. Polna i starosna struktura ćipurske skeletne serije, u kojoj dominiraju osobe muškog pola starosti između 40 i 60 godina, upućuje na zaključak da se radi o odabranoj grupi koju su vjerovatno predstavljali crkveni i svjetovni velikodostojnici. U prilog tome, pored osteološke analize, govore i drugi pokazatelji, kao što su građa grobova, njihov položaj, način sahranjivanja, grobni inventar. Antropološka obrada podrazumijevala je osteološku analizu radi identifikacije po polu i starosti, nakon čega je standardizovanim antropometrijskim instrumentima određivana i visina tijela na osnovu dužine skeleta ili pojedinih dugih kostiju. Takođe, očuvanost lobanja srednjovjekovne cetinjske grupe omogućila je analizu najvažnijih lobanjskih parametara i njihovih indeksa. Rezultati pokazuju da se ova populacija odlikuje brahikranim lobanjama, srednjih ili velikih dimenzija. Antropološku obradu skeletnog materijala izvršio je → Božina Ivanović, utemeljivač fizičke antropologije u Crnoj Gori, sa saradnicima.
A. Šćepanović
Literatura: O. Ferdinando, Il Montenegro de realizioni dei provveditori venti (1687–1735), Roma, 1896; B. Ivanović, Ćipur, Cetinjska nekropola i skeletna populacija, Podgorica, 1998; P. Malbaša, Dva crnogorska manastira, Cetinje, 2003.
Izvor: Izvještaj o projektu Reviziona arheološka istraživanja Manastira Crnojevića, sa crkvom Rođenja Bogorodice, na Ćipuru, Prijestonica Cetinje, Cetinje, 2019.