Lozni kalemovi u stratifikali

Matični zasad selekcionisanih klonova sorte vranac na Ćemovskom polju

Korjenilište (prporište)

Lozni kalem, sadni materijal

Matičnjak loznih podloga (Paulsen 1103) na Ćemovskom polju

Proizvodnja loznog sadnog materijala, proizvodnja reprodukcionog sadnog materijala, koja obuhvata reznice loznih podloga, reznice sorti plemenite loze, vioke (plemke), ožiljene reznice plemenite loze (korjenjake), ožiljene reznice loznih podloga i lozne kalemove. Obavlja se u loznim rasadnicima. U okviru loznog rasadnika nalaze se → matični vinogradi lozne podloge i plemenite loze (sortimentski vinograd), korjenilište (prporište) i građevinski objekti (kao što su kalemarnica, stratifikala i hladnjača) za čuvanje reznica i loznih kalemova. Sadni materijal je osnova stabilne i kvalitetne vinogradarsko-vinarske proizvodnje; stoga reznice moraju poticati od genetski visokovrijednih i sanitarno ispravnih matičnih čokota loznih podloga i sorti. Lozni kalemovi su osnovni sadni materijal za sadnju novih vinograda. Zahvaljujući otpornosti korijena → loznih podloga na → filokseru, obavlja se → kalemljenje osjetljivih evropskih sorti i omogućava njihovo uspješno gajenje i proizvodnja kvalitetnog grožđa. Ručnim i mašinskim putem prave se presjeci i spojevi na podlozi i plemci. Srastanje spojeva (obrazovanje kalusa i uspostavljanje veze između lozne podloge i plemke) obavlja se u kontrolisanim uslovima, u prostoriji pod nazivom stratifikala. Ožiljavanje okalemljenih i sraslih reznica vrši se u prirodnim uslovima, u dijelu rasadnika koji se naziva korjenilište. Na kraju proizvodnog ciklusa dobija se sadnica lozni kalem, koja služi za podizanje vinograda. Navodi o velikom broju rasadnika (kalametuma) mogu se pronaći u kotorskim ugovorima prve polovine XIV vijeka, naročito u selima poluostrva Vrmac (→ Srednjovjekovno vinogradarstvo i vinarstvo). Rasadnici su se najčešće zasnivali pored samih vinograda. Lozni rasadnik postojao je i krajem XIX vijeka, u okviru → Knjaževske crnogorske zemljodjelske škole u Podgorici. U rasadniku Škole bio je podignut matičnjak sa pet loznih podloga i sortimentski vinograd sa 20 sorti → evropske loze. Proizvodio se i sadni materijal, te je kalemljeni vinograd Škole bio prvi vinograd podignut kalemljenom lozom u Crnoj Gori. Unutar rasadnika bio je podignut vinograd s domaćom lozom, kao i manji vinograd sa kalemljenom lozom. Nakon prestanka rada Škole (1899), osnovani su državni lozni rasadnici u Danilovgradu, Baru, Limljanima i Sotonićima. U tom periodu filoksera nije bila evidentirana u crnogorskim vinogradima, te se i dalje sadila nekalemljena loza (→ Nekalemljeni čokoti). U nekim rasadnicima nastavljena je proizvodnja u Kraljevini Jugoslaviji. U Virpazaru, Danilovgradu i Čibači, 1930, proizvedeno je 211.000 reznica, 8.000 prporaka i 17.000 ožiljenih kalemova. U svrhu proučavanja domaćih i stranih sorti, podignuti su sortimentski vinogradi (→ Introdukcija). Iz rasadnika su se širile i sadile kvalitetne stone sorte u tom periodu (šasle, afus ali, muskati). U toku II svjetskog rata rasadnički materijal je uništen. U cilju obnove loznih rasadnika, 1948. podignut je matičnjak loznih podloga u Crmnici, na površini od 1 ha, koji je kasnije proširen na 3 ha. Krajem 1952. osnovan je voćni i lozni rasadnik u Danilovgradu u cilju proizvodnje i snabdijevanja svih vinogorja loznim kalemovima, dok je kasnije proizvodnja bila usmjerena samo za lokalne potrebe. U rasadniku je bio podignut matičnjak američke loze, na površini od 4 ha. Manje matičnjake, površine 20–30 ari, imalo je Poljoprivredno dobro „Topolica” u Baru i Poljoprivredno dobro u Herceg Novom. Usljed slabog održavanja matičnjaka, godišnje se proizvodilo najviše do 150.000 reznica, a kalemilo se 500.000–1.000.000 reznica, dok se ostala potrebna količina uvozila. Nakon osnivanja Oglednog imanja i podizanja kolekcionih i matičnih vinograda u Lješkopolju (1956), Zavod za vinogradarstvo → Poljoprivrednog instituta u Titogradu počeo se baviti proizvodnjom loznog sadnog materijala (1958–1975). Imao je na raspolaganju 5 ha matičnjaka američke loze, uglavnom Kober 5 BB. → Agrokombinat „13. jul” je 1979. imao 30 ha matičnjaka američke loze Rihter 99. Godišnje se proizvodilo oko 800.000 reznica i 25.000–50.000 ožiljenih kalemova. Proizvodnja je obustavljena 1975, da bi iste godine bila obnovljena u saradnji Poljoprivrednog instituta sa kooperantima iz Velike Drenove (Srbija). → Biotehnički institut je obezbjeđivao reznice i vioke, kao i stručni nadzor i kontrolu nad proizvodnjom. Kooperant ska proizvodnja trajala je do kraja 90-ih godina XX vijeka. Nakon toga, proizvodnja je organizovana u Crnoj Gori. Najveći proizvođač loznog sadnog materijala u Crnoj Gori od 1999. je kompanija → „13. jul – Plantaže” AD Podgorica, sa prosječnom godišnjom proizvodnjom oko 300.000 loznih kalemova prve klase. U periodu 2017–2020, prosječna godišnja proizvodnja loznog sadnog materijala u Crnoj Gori iznosila je 383.298 loznih kalemova, od čega je udio proizvodnje sertifikovanih loznih kalemova bio 3,02%, dok je u vinogradarskim zemljama Evrope dominirala sadnja vinograda sa sertifikovanim loznim kalemovima (→ Kategorije loznog sadnog materijala). Kroz → klonsku selekciju vinove loze u Crnoj Gori, rađeno je i na unapređenju kvaliteta kategorije loznog sadnog materijala. Podizanjem predosnovnog (2008) i osnovnog matičnog zasada (2010) selekcionisanih klonova sorte vranac (→ Klonska selekcija vranca) stvoreni su uslovi za proizvodnju sertifikovanog sadnog materijala/loznih kalemova, od 2012. godine. Njihova proizvodnja 2018. iznosila je 6.848, 2019. iznosila je 12.071, a 2020. proizvedeno je 14.839 sertifikovanih kalemova. Sertifikovani selekcionisani kvalitetni lozni kalemovi sortno i sanitarno provjereni osnova su za stabilnu i kvalitetnu proizvodnju grožđa i vina. Godišnja prosječna proizvodnja loznih kalemova standardne kategorije 2017–2020. iznosila je 372.046. U sortnoj strukturi, u periodu 2018–2020, godišnji prosjek proizvodnje sadnica autohtone sorte → vranac iznosio je 307.101 kalemova, odnosno više od 80% ukupne proizvodnje. Od ukupne proizvodnje, proizvodnja sadnica sorte → sovinjon iznosila je 12%, sorte malvazija 3,73%, sorte → kratošija 1,53%, dok je proizvodnja sadnica ostalih sorti bila ispod jednog procenta. Godišnja proizvodnja reznica loznih podloga, u periodu 2018–2020, iznosila je 797.742 reznica. Proizvodnja 1.042.000 reznica loznih podloga ostvarena je 2018, dok je 2019. proizvedeno 551.227 reznica loznih podloga. U strukturi proizvedenih reznica loznih podloga, najveći broj podloga je iz grupe Berlandieri x Rupestris (više od 80%), zatim podloge iz grupe V. vinifera x Berlandieri (13%) i podloge iz grupe Berlandieri x Riparia (oko 5%).

LITERATURA I IZVOR: S. Tomić, Ilustrovani zvanični almanah-šematizam Zetske banovine, Sarajevo, 1931; M. Ulićević, „Osvrt na neke probleme našeg vinogradarstva”, Naša poljoprivreda, Titograd, 1955; Lj. Pavićević, „Prve poljoprivredne škole u Crnoj Gori”, Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1964; M. Ulićević, „Neka iskustva sa loznim podlogama u Crnoj Gori”, Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1973; A. Mayer, Kotorski spomenici. Druga knjiga kotorskih notara god. 1329, 1332–1337, Zagreb, 1981; D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; Lj. Pejović, S. Mijović, Zavod za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo sa Oglednim poljem, Podgorica, 1997; M. Blagojević, Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd, 2004; V. Maraš, V. Kodžulović et al., „Clonal selection of autochthonous grape variety Vranac in Montenegro”, Proceedings of the International Conference on Medical and Biological Engineering, 62, 2007; J. Antović, Statuta civitatis Cathari – Statut grada Kotora, Kotor, 2009; N. Korać, P. Cindrić, M. Medić, D. Ivanišević, Voćarstvo i vinogradarstvo, Novi Sad, 2016; T. Jovanović-Cvetković, Proizvodnja loznih kalemova, Banja Luka, 2018; S. Mišić, Srpsko selo u srednjem veku, Beograd, 2019; M. Štetić, Vinogradarstvo u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd, 2021; V. Maraš, M. Mugoša et al. „Klonska selekcija autohtonih sorti vinove loze vranac i kratošija u Crnoj Gori”, Prva međunarodna konferencija o vrancu i drugim crnogorskim autohtonim sortama vinove loze, Podgorica, 2021; Sektorska analiza vinogradarstva i vinarstva Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede), Podgorica, 2021.

M. Mugoša