Sinjavina/Sinjajevina, prostrana, visoka i veoma stara karsna zaravan, koja ima srednju visinu oko 1.700 metara. Sa istočne i sjeverne strane Sinjajevina je ograničena širokim polukrugom doline rijeke Tare. Prema zapadu ona pada u nižu zaravan Drobnjačkih jezera. Sa južne strane planina je takođe sasvim dobro ograničena dolinama Morače, Tušine i Bukovice (Bešić, 1969). Sa planinske površi dižu se brojni planinski grebeni, a mnogi od njih su visine preko 2.000 m: Babin vrh (2.013 m), Veliki Pećarac (2.027 m), Veliki Starac (2.022 m), Jablanov vrh (2.203 m), Babji zub (2.217 m) i drugi. Prema istoku i jugoistoku u površ su se usjekle rijeke Bistrica, Štitarička rijeka i Plašnica. Sinjajevina je siromašna vodom, a osim Zabojskog i Zminičkog jezera javljaju se i lokve, od kojih je najveća Savina voda. Sinjajevina je pretežno izgrađena od trijaskih krečnjaka i dolomita. Oko Zabojskog jezera i u dolinama se javljaju pješčari, eruptivi i rožnaci. Na površini Sinjajevine, u zonama kontakta krečnjaka i dolomita nastale su udoline ili uvale (vrtače). Neke od najvećih narod naziva poljima, kao što su: Šaransko, Tušinsko, Gomila, Grkovo i druge. Pleistocenska glacijacija na planinini je imala platoski karakter. Nema moćnih morena na većem dijelu planine. Lednici su se strmo stopoštavali sa obodnih djelova u kanjone. Izuzetak su jugoistočni ogranci Sinjajevine (Babji zub ili Torna, Gradište), gdje se formirao najveći lednik na Sinjajevini, koji se kretao duž doline rijeke Plašnice do Kolašinske kotline. Drugo područje nagomilavanja morena bilo je u dolini Poljske Bistrice. Ovdje morene pokrivaju veliki prostor i završavaju se kod ušća Bistrice u Taru. Značajan je i lednik koji je u sjevernom dijelu Sinjajevine išao udolinom Zminice do Zminičkog jezera. Lednici su nataložili morene i na zaravan drobnjačkih Jezera, oko Ribljeg i Vražjeg jezera, a i na prostoru Krnje jele, Korita i drugih. Sekundarni oblici reljefa su plitke rupe, uvale (vrtače) i dolovi, koji su preoblikovani pleistocenskom glacijacijom (B. Radojičić, 2015). Vertikalne stijene i litice, kao i moćni sipari na jugoistočnim ograncima Sinjajevine, nastali su uslijed složene geološke građe i izražene tektonike, dok su se uslijed fizičko-hemijskog razaranja krečnjaka i gravitacionih procesa stvorili prostrani i moćni sipari. Pored navedenih morfoloških formi, na Babjem zubu i Gradištu su zastupljeni glacijalni morfološki oblici nastali tokom intenzivne glacijacije ovih terena u pleistocenu. Zastupljeni su inicijalnim ledničkim dolinama (Đedov do, vrh Gradišta) i ledničkim valovima manjih dimenzija koji se pružaju u dva pravca, prema dolini Plašnice i prema dolini Morače. Ovi valovi su naknadnim procesima djelimično preoblikovani i prekriveni deluvijalnim sedimentima i siparima (Bešić, 1969). Planinski masiv Sinjajevine nije izazivao pretjeranu pažnju botaničara u XIX i početkom XX vijeka, kao što je to slučaj sa susjednim planinama → Komovima i → Durmitorom. Čini se da su istraživači nekako uvijek „pretrčavali” ovo područje na proputovanju za Durmitor. Češki botaničar → Josef Pantocsek u ljeto 1872 god. prošao je dolinom Plašnice, i preko prevoja Vratlo i pašnjaka Sinjajevine, nastavio put ka Durmitoru. Na sakupljenom materijalu je opisao i 1873. godine objavio nove vrste za nauku, od kojih su dvije nađene i na Sinjajevini: Viola orphanidis Boiss. subsp. nicolai (Pant.) Valentine i Potentilla montenegrina Pant. Avgusta mjeseca 1891. god. → Antonio Baldacci je na proputovanju za Durmitor izašao na Gradište, gdje je pored ostalih zabilježio endemične biljke: Linaria peloponnesiaca Boiss et Heldr., Hieracium delpinoi Bald. i Valeriana pancicii Halácsy & Bald. Poznati češki botaničar → Josef Rohlena boravio je u Crnoj Gori najduže 1903. godine, kada je posjetio i Gradište na kojem je sabrao balkanske endeme: → Amphoricarpos neumayerianus (Vis.) Greuter, Centaurea incompta Vis., Hieracium suborienii (Zahn) P. D. Sell & C. West, Leucanthemum chloroticum A. Kerner & Murb. i druge. Crnogorski botaničar → Radomir Lakušić je šezdesetih godina prošlog vijeka botanizirao na Jablanovom vrhu, pri čemu je zabilježio vrstu lincure Gentiana laevicalyx (Rohlena) Rohlena, koja je do tada bila poznata samo za Durmitor. Devedesetih godina XX vijeka, njemački botaničar → Gerald Parolly je radio orhideje Crne Gore za diplomski rad. Posjetio je i selo Gornje Lipovo, kao i zaseok Redice koji gravitira južnim padinama Gradišta i Babjeg zuba, a rezultate istraživanja je objavio 1992. godine u radu pod nazivom Die Orchideenflora Montenegros. Neke od zabilježenih orhideja su: Cephalanthera damasonium (Miller) Druce, Cephalanthera rubra (L.) Rich., Epipactis helleborine (L.) Crantz., Gymnadenia conopsea (L.) R. Br., Orchis morio L., Orchis ustulata L. i Platanthera chlorantha (Custer) Rchb.

U zadnje vrijeme floru jugoistočnih ogranaka Sinjajevine, tačnije Babjeg zuba (Torna), za potrebe magistarskog rada proučavala je → Snežana Vuksanović (2003). U radu je zabilježila 707 biljnih taksona, od kojih su 74 balkanski endemi i 8 subendemi (→ endemi). Neki od predstavnika balkanske endemične flore su: Gentiana laevicalyx (Rohlena) Rohlena, Daphne malyana Blečić, Valeriana pancicii Halacsy & Bald., Micromeria croatica ( Pers.) Schott, Arenaria gracilis Waldst. & Kit., Geum bulgaricum Pančic, Verbascum nicolai Rohlena, Cruciata balcanica Ehrend., Festuca rohlenae D. Lakušić i dr. Babji zub i Gradište su bili utočište (→ refugijum) za glacijalne relikte (→ relikti), kao što su: Dryas octopetala L., Selaginella selaginoides (L.) Schr., Luzula spicata (L.) Lam. et DC., Arctostaphylos alpinus (L.) Spreng. i → Aster alpinus L., kao i za biljke reliktne starosti, koje potiču iz doba tercijara, poput: Daphne malyana Blečić, Viola calcarata L. subsp. zoysii (Wulfen) Murb., Valeriana pancicii Halacsy & Bald., → Pinus heldreichii H. Christ., Carpinus orientalis Ph. Miller, → Ostrya carpinifolia Scop., → Cotinus coggygria Scop., Aremonia agrimonioides (L.) Neck, → Hedera helix L., Tamus communis L., Asyneuma pichleri (Vis.) D. Lakušić & F. Conti, Cardamine glauca Spreng, Campanula lingulata W. et K. i Edraianthus graminifolius (L.) DC. Na Babjem zubu se nalazi velika populacija alpskog kotrljana Eryngium alpinum L. koji je zaštićen nacionalnim zakonodavstvom, a nalazi se i na Aneksu II Habitat Direktive ( → Međunarodno značajne vrste u flori Crne Gore ). U okolini sela Svrke zabilježena je ciganska trešnja Prunus padus L., rijetka vrsta u flori Crne Gore. → Danijela Stešević i → Christian Berg su 2014. godine na Babjem zubu (lokalitet Katunina) u otvorenoj šumi pronašli novu vrstu za floru Crne Gore, rijetku paprat Botrychium matricariifolium (Döll) A. Braun ex W. D. J. Koch.

Sinjajevina je u vegetacijskom smislu neistražena planina. Više od 80% prostora je pokriveno pašnjacim i livadama. Šumske fitocenoze razvijene su na sjevernim i južnim padinama Babjeg zuba i Gradišta, i to u tri pojasa: montanom, planinskom i visokoplaninskom. Hrastove šume su smještene na južnim padinama Gradišta, kao potpojas čistih cerovih šuma reda Quercetalia pubescentis Br.-Bl. (1931) 1932. sa vrstom Quercus cerris L. Od sela Svrke (Redice) počinje diskontinuirani potpojas degradiranih niskih šuma reda Ostryo-Carpinetalia orientalis Lakušić et al. 1982. Bukove šume su rasprostranjene na sjevernim i južnim padinama Babjeg zuba i Gradišta. Javljaju se kao asocijacija Fagetum silvaticae montenegrinum Blečić 1958. koja je raščlanjena u tri šumska pojasa i to: Fagetum silvaticaae montenegrinum montanum Blečić 1958, Fagetum silvaticae montenegrinum subalpinum Blečić 1958. i Fagetum silvaticae montenegrinum abietetosum Blečić 1958. Prvi od ova tri pojasa, Fagetum silvaticae montenegrinum montanum Blečić 1958. razvija se isključivo na južnim padinama Gradišta i Babjeg zuba na nadmorskoj visini od 1.050 do 1.200 mnm. Ove sastojine bukovih šuma nastavljaju se na hrastove šume, i to prvo u vidu šumaraka, da bi se na lokalitetu Prodo pojavile u vidu lijepe i visoke bukove šume. Subalpijske bukove šume na krečnjacima iz pojasa Fagetum silvaticae montenegrinum subalpinum Blečić 1958. razvijaju se na sjevernim, i kao fragmenti na južnim padinama Babjeg zuba. Javljaju se istočno od Katunina i na istočnoj strani Popovog krša, u vidu šumaraka, kao i na južnim stranama Babjeg zuba, Prodo, ispod cirka Đedov do na nadmorskim visinama od 1.500 do 1.800 m. Mješovita, lišćarsko-četinarska šuma iz pojasa Fagetum silvaticae montenegrinum abietetosum Blečić 1958. javlja se na kontinentalnim padinama Babjeg zuba i Gradišta. Ovo su divne bukovo-jelove šume, koje se prostiru od podnožja Babjeg zuba i Gradišta od 1.100 pa do 1.500 mnv. Razvijene su na lokalitetima Drage, Katunina i Jelje. Edifikatorske vrste u prvom spratu su Fagus sylvatica L. i Abies alba Ph. Mill. Na sjevernim i južnim padinama Babjeg zuba i Gradišta iznad granice bukovih šuma, razvijene su šume munike Pinetum heldreichii Blečić 1959. s. lat. Na vertikalnom profilu Babjeg zuba i Gradišta razvijeni su azonalni tipovi vegetacije: vegetacija u pukotinama krečnjačkih stijena Amphoricarpetalia Lakušić 1969, vegetacija krečnjačkih sipara reda Arabidetalia alpinae-flavescentis Lakušić 1969, vegetacija sniježnika na krečnjacima reda Salicetalia retusae-serpyllyfoliae Lakušić 1969, vegetacija planinskih rudina na krečnjacima reda Crepidetalia dinaricae Lakušić 1964. i vegetacija visokih zeleni reda Adenostylietalia Br.-Bl. 1948. Studija zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra na području Sinjajevine završena je 2016. godine. Do danas planinski masiv Sinjajevine nije dobio status zaštićenog područja.