Školske biblioteke, jedinice obrazovnih ustanova za čuvanje, korišćenje, prezentaciju i popularizaciju bibliotečke građe. U srednjem vijeku biblioteke su osnivane uz državu i crkvu, a kasnije pri rezidencijalnim mjestima na Cetinju, u Stanjevićima i u Mainama. U periodu srednjovjekovne države Zete, pored manastirskih biblioteka, postojale su i privatne biblioteke – posjedovali su ih zetski vladari. Dvorska biblioteka Ivana Crnojevića u potpunosti je stradala prilikom rušenja dvorca Crnojevića 1692. godine. Najstarija javna biblioteka u Crnoj Gori jeste Biblioteka opštestva Risanskog, osnovana 1835. godine. Bogatu biblioteku → Petra I Petrovića Njegoša naslijedio je → Petar II Petrović Njegoš. Do 1837. biblioteka je bila smještena u dijelu Cetinjskog manastira, a nakon građenja Biljarde vladika Rade je svjetovnu građu smjestio u novu rezidenciju i 1838. formirao je svoju biblioteku. Ta biblioteka imala je ulogu državne biblioteke. U manastirskoj biblioteci ostale su crkvene knjige, rukopisi i štampane knjige iz → Štamparije Crnojevića, štamparije → Božidara Vukovića, štamparije → Vicka Vukovića i Mrkšine crkve. Knjaz → Danilo I Petrović Njegoš sa suprugom Darinkom osnovao je Dvorsku biblioteku, koju je kasnije knjaz → Nikola I Petrović Njegoš znatno obogatio. Godine 1849. počela je sa radom Slavjanska biblioteka u Kotoru, a Srpska čitaonica u Herceg Novom otvorena je 1850. godine. Ta čitaonica imala je svoj statut ustanovljen 1849. godine. Kada je u Srbini (sjeverozapadna Boka) 1858. osnovana Srpska pomorska zakladna škola (→ Osnovna škola „Milan Vuković”, Herceg Novi), u njoj je formirana biblioteka čiji se fond dopunjavao kupljenim i poklonjenim knjigama. Prve školske godine pored Matice srpske iz Novog Sada (koja je poslala svoj Ljetopis) i Srpskog učenog društva iz Beograda (koje je poslalo svoj Glasnik), i Društvo Svetog Jeronima i Matica Hrvatska iz Zagreba poklonili su biblioteci veći broj publikacija. Od pojedinaca najveću donaciju školi uručio je → Marko Dragović, sekretar Ministarstva prosvjete i crkvenih djela u Crnoj Gori, a zatim vladika Gerasim Petranović. Najveći broj knjiga (1885) školi je poklonila Uprava Zaklade kapetana Lesa Pavkovića iz Herceg Novog (→ Fondacije i zadužbine i školstvo u Crnoj Gori). Prvi upravitelj škole na Srbini bio je profesor Mato Mrša, koji je i sam školskoj biblioteci poklonio knjige. Znatan dio te biblioteke, koja je dopunjavana godinama, nalazi se u sklopu bibliotečkog fonda Arhivskog odjeljenja u Herceg Novom DACG-a. U Perastu je 1863. osnovana Narodna slavjanska čitaonica. Godine 1868. otvorena je Cetinjska čitaonica, kao državna institucija. Nakon toga osnovane su čitaonice – u Nikšiću, Podgorici, Baru (1881), Ulcinju (1884), na Grahovu (1885), na Virpazaru (1886, 1889), u Danilovgradu (1891), Kolašinu (1892) i Andrijevici. Godine 1879. ponovo je osnovano Društvo Cetinjske čitaonice, a na njegovom čelu je bio → Jovan Pavlović, direktor Gimnazije i ministar prosvjete. Glavno školsko nadzorništvo (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu) krajem 1887. izradilo je Pravila za čuvanje knjiga, a školski nadzornici bili su dužni da vrše pregled školskih knjižnica. Zakonom o ustrojstvu gimnazija u Crnoj Gori iz 1890. propisano je da svaka gimnazija treba da ima svoju biblioteku. Cetinjska gimnazija imala je bogat fond i uglavnom ga je dopunjavala poklonjenim izdanjima, pa je i 1890. preko Carsko-ruske legacije dobila 800 knjiga. Državna biblioteka osnovana je 1893, a 1896. donesen je Zakon o bibliotečkoj djelatnosti. Ova biblioteka uništena je tokom Prvog svjetskog rata. Ukazom Knjaza Nikole I iz 1896. donesen je prvi zakon iz oblasti bibliotečke djelatnosti – Zakon o knjaževskoj crnogorskoj državnoj biblioteci i muzeju. Godine 1905. ustanovljen je Zakon o štampi u Knjaževini Crnoj Gori. U Zakonu o uređenju nadzora nad osnovnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori iz 1905. za oblasne nadzornike predviđena je dužnost da se brinu o uređenju školskih biblioteka i uvedena je obaveza o dostavljanju tri primjerka državnoj biblioteci – u skladu sa datim propisima. U Glasu Crnogorca od 1907. objavljen je Raspis Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija), u kojem je naređeno svim školskim odborima da pošalju Ministarstvu informaciju o potrebnoj sumi novca za nabavku knjiga i listova za školske knjižnice. U Podgorici je 1907. otvorena Niža gimnazija, koja je imala biblioteku sa 6.000 knjiga, ali je u vrijeme austrougarske okupacije uništena. Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova 1908. utvrdilo je Pravila o narodnijem knjižnicama sa čitaonicama. U Glasu Crnogorca 1908. objavljen je Raspis za učitelje i učiteljice u narodnim školama, koji je potpisao ministar prosvjete i crkvenih poslova → Jovan S. Plamenac, a u kojem se navodi da će u skladu sa Pravilima o narodnijem knjižnicama sa čitaonicama „u svim selima gdje postoje narodne škole biti obavezno ustanovljenje knjižnice kao produžetak narodnog vaspitanja i obrazovanja”. Iste godine (1908) u ovom glasilu objavljen je Raspis, u kojem su propisana pravila za učenike kako da koriste „Đačku Knjižnicu”. U Gimnaziji u Podgorici (→ Gimnazija „Slobodan Škerović”, Podgorica) 1921. osnovana je francuska, a zatim i njemačka biblioteka. Do 1939. u školi je bilo 1.318 knjiga. Slična situacija bila je i sa Gimnazijom u Pljevljima (→ Gimnazija „Tanasije Pejatović”, Pljevlja) (otvorena 1901), koja je imala više knjižnica za nastavnike i učenike. Kotorska gimnazija je od svih srednjih škola imala najuređeniju biblioteku – sa katalogom podijeljenim na 17 grupa. Katalog za nastavničku i đačku knjižnicu uradio je profesor Franjo Katić. Biblioteka Učiteljske škole na Cetinju imala je oko 6.000 svezaka. Biblioteka Trgovačke akademije u Podgorici imala je knjižni fond i primala je 15 časopisa. Svoje biblioteke imale su i nikšićke, bjelopoljske i beranske srednje škole. Između dva rata broj knjiga u svim knjižnicama kretao se do 6.000 (toliko ih je bilo šk. 1939/40. god.). Poslije Drugog svjetskog rata biblioteke su otvarane u zadružnim domovima. Zakon o bibliotekama, koji je usvojila Narodna skupština NR Crne Gore 1962, prvi je sistemski zakon u crnogorskom bibliotekarstvu. Njime su određeni ciljevi i zadaci biblioteka, njihova podjela i uslovi njihovog osnivanja. Zakon o bibliotečkoj djelatnosti iz 1977. definiše obavezne uslove za rad biblioteka (čl. 14), uključujući obavezni bibliotečki materijal, odgovarajući stručni kadar i sredstva za osnivanje. Standardi školske biblioteke usvojeni su 1980. godine. U njima je propisano da školske biblioteke treba da imaju fond knjiga za učenike i fond knjiga za nastavnike, kao i da se o njima vode posebni katalozi. Predviđeno je da biblioteke posjeduju knjige, periodične publikacije, neknjižnu građu (audio-vizuelni materijal, muzikalije, kartografija, foto-dokumenta, rukopisi i sl.). Standardi obavezuju da biblioteke koje su dostigle 10–12 primjeraka po učeniku, u toku svake školske godine dopunjavaju knjižni fond „sa pola do jedne knjige po učeniku”. Biblioteka treba da ima dva povezana prostora – jedan namijenjen smještaju fonda, a drugi čitaonici. Fondovi se uređuju prema principu slobodnog pristupa knjizi, a bibliotečki materijal razvrstava se prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji. Školske biblioteke prema Standardima treba da vode alfabetski katalog, a ukoliko imaju više od 2.500 knjiga, i stručni katalog. Zakonom o bibliotečkoj djelatnosti iz 1989. prvi put su precizno regulisani uslovi za obavljanje stručnih poslova i izvršena je podjela bibliotečkih zvanja. Godine 1989. pokrenuta je virtuelna biblioteka Crne Gore (u okviru Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević”), koja povezuje sve biblioteke u jedinstveni informacijski sistem. Elektronski katalog Nacionalne biblioteke sadrži više stotina hiljada bibliografskih jedinica, u koje spadaju knjige, serijske publikacije, članci iz časopisa i novina, kao i publikacije iz posebnih zbirki. Udruženje bibliotečkih radnika na Skupštini 1999. ustanovilo je set zahtjeva za sve biblioteke – da pokrenu rad matičnih službi, da preduzmu potrebne mjere za doškolovanje i stručno usavršavanje biliotečkih radnika, posebno u domenu informacionih tehnologija, da se prouče uslovi rada u svim bibliotekama, uz predlog mjera za unapređenje njihove djelatnosti. Te godine (1999) bilo je aktivno 167 biblioteka u osnovnim školama u Crnoj Gori, od kojih je samo jedna biblioteka (→ Osnovna škola „Drago Milović”, Tivat) imala alfabetski i stručni katalog. Svega 12,19% lica zaposlenih u školskim bibliotekama imalo je položen stručni bibliotečki ispit. Godine 2001. sve osnovne škole južne i srednje regije (92) posjedovale su biblioteke, podijeljene na nastavničke i đačke. Knjižni fond sadržao je 40% naslova koji se odnose na školsku lektiru od prvog do osmog razreda. Pored biblioteka u matičnim školama bile su formirane i biblioteke u područnim odjeljenjima, na primjer – u Škaljarima (→ Osnovna škola „Njegoš”, Kotor), u Perastu (→ Osnovna škola „Veljko Drobnjaković”, Risan, Kotor), na Njegušima (→ Osnovna škola „Lovćenski partizanski odred”, Cetinje). U manjim školama knjige su bile smještene u zbornici. U sjevernoj regiji postojale su 72 nastavničke biblioteke (2001), od kojih su u 11 škola knjige bile smještene u zbornici, a tri škole nisu posjedovale naslove za nastavnike (→ Osnovna škola „Bukovica” i → Osnovna škola „Donja Lovnica” kod Rožaja, → Osnovna škola „Vladimir Rolović” kod Pljevalja). U sjevernoj regiji bilo je osam zaposlenih sa odgovarajućom stručnom spremom i položenim stručnim bibliotečkim ispitom. U 44 biblioteke srednjih škola 2001. bilo je 48 zaposlenih lica, od kojih je devet imalo položen ispit za bibliotekara. Školske 2002/03. god. samo četiri škole imale su odgovarajući prostor za biblioteku i čitaonicu: → Osnovna škola „Štampar Makarije”, → Osnovna škola „Pavle Rovinski” i → Osnovna škola „Dr Dragiša Ivanović” iz Podgorice, i → Srednja mješovita škola „25. maj” iz Tuzi. Te godine (2003) biblioteke osnovnih škola posjedovale su 160.330 knjiga, dok su srednjoškolske biblioteke imale 72.171 bibliotečku jedinicu. Informaciono-tehnološka politika omogućila je da školske biblioteke unaprijede svoj rad u pogledu specijalnih učionica, računara i internet konekcije. Školske 2013/14. god. u osnovnim i srednjim školama realizovan je ECDL program računarske obuke i većina nastavnika stekla je ECDL licencu. Školske 2014/15. god. od ukupno 500 biblioteka njih 250 bile su školske. Te godine Nacionalna biblioteka pokrenula je projekat: Informacijska i medijska pismenost – strategija i edukacija za Unesko program: Participacija s ciljem međuresornog povezivanja prosvjete, kulture i informacionog društva. Školske 2023/24. god. u Crnoj Gori bilo je 216 školskih biblioteka u osnovnim i srednjim školama. U školskim bibliotekama rade bibliotekari sa položenim stručnim državnim ispitom i nastavnici koji nisu u nastavi.