Osnovna škola „Lovćenski partizanski odred”, Cetinje, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja osnovana 1975. spajanjem OŠ „Marko Mašanović” i OŠ „Vuk Karadžić”. U početku je radila u zgradi cetinjske gimnazije (→ Gimnazija, Cetinje). Školske 2004/05. god. useljena je u novu školsku zgradu, u kojoj se i danas nalazi. Odmah po osnivanju dobila je status matične škole, sa područnim odjeljenjima – na Njegušima, Čevu i u Bajicama. Školske 2009/10. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Školske 2023/24. god. nastavu su pohađala 594 učenika. Nema područnih odjeljenja.

Osnovna škola „Blagota Mićunović”, Čevo (Kčevo) počela je sa radom 1870. godine. Prvi učitelj bio je pop Krsto Vukotić. Godine 1885. naslijedio ga je Jakov Vukotić, koji je na Čevu bio učitelj do 1887. godine. Školske 1871/72. god. nije radila, a šk. 1872/73. god. imala je prvi i treći razred. Školske 1873/74. god. nastavu je pohađalo 46 učenika, među kojima je je bilo i devet učenica. Zbog crnogorsko-osmanskog rata prekinula je rad 1876. i opet nastavila 1880, a tada je imala tri razreda. Nastava se izvodila u oronuloj školskoj zgradi, pa je te godine počela izgradnja nove zgrade. Izgrađena je 1897. godine. Nije radila od 1889. do 1897. godine. Školske 1900/01. god. imala je 39 učenika. Prekinula je rad šk. 1915/16. god., a potom nastavila nakon Prvog svjetskog rata. Radila je u periodu između dva rata, a nakon prekida tokom Drugog svjetskog rata nastava je organizovana šk. 1944/45. godine. Školske 1948/49. god. prerasta u sedmogodišnju, a šk. 1951/52. god. u osnovnu osmogodišnju školu. Školske 1962/63. god. postala je matična škola sa područnim odjeljenjima u mjestima – Lastva Čevska, Gornje Bjelice, Velestovo i Markovina. Od šk. 1971/72. god. u njenom sastavu je i područno odjeljenje na Ublima. Iste godine dobila je i ime narodnog heroja iz toga kraja – Blagote Mićunovića. Od 2003. zbog nedostatka učenika ponovo je postala četvorogodišnja i dobila je status područnog odjeljenja OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju. Prestala je sa radom šk. 2014/15. godine. Osnovna škola Njeguši počela je sa radom šk. 1870/71. god. kao četvororazredna. Bila je jedna od 13 tadašnjih škola u Crnoj Gori. Prve godine nastavu je pohađalo 55 učenika. Učitelj je bio pop Špiro Andrić, a naredne školske godine naslijedio ga je → Marko Dragović. Školske 1875/76. god. upisano je 46 učenika, a među njima su bile samo dvije djevojčice. Tokom crnogorsko-osmanskog rata 1876–1878. škola nije radila. Nastavila je rad 1878, a nastavu je pohađao 51 učenik. Školske 1880/81. god. u školi je bilo oko 100 učenika. U izvještaju revizije za šk. 1889/90. god. navodi se da je škola na Njegušima „u dobrom stanju”. Imala je dvije sobe za učitelja i podrum. Smanjivao se broj učenika, pa je šk. 1903/04. god. nastavu pohađalo 39 učenika. Radila je do šk. 1914/15. godine. Nastavila je rad nakon Prvog svjetskog rata i radila je do početka Drugog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata radila je kao četvorogodišnja škola – do 1951, kada je dobila status osmorazredne škole. U tom periodu dobila je ime Petra Pera Popovića, revolucionara iz toga kraja. Godine 1971. ponovo je postala četvorogodišnja i kao područno odjeljenje priključena je OŠ „Marko Mašanović” na Cetinju. Kada je formirana OŠ „Lovćenski partizanski odred” (1975), postala je područno odjeljenje te škole. Prestala je sa radom šk. 2013/14. godine. Osnovna škola Mirac otvorena je početkom XX vijeka, vjerovatno šk. 1907/08. godine. Sagrađena je nova školska zgrada u mjestu Nikov Potok. Prvi učitelj bio je pop Jovan Radonjić, koga je naredne školske godine naslijedio Aleksa Kosmajac. Radila je do 1913, a nakon tog perioda nema podataka o radu škole. Osnovna škola Bajice počela je sa radom šk. 1894/95. god. kao trorazredna. Prve godine imala je 57 đaka. Nastava se odvijala u novosagrađenoj školskoj zgradi. Školu su pomagali opština Bajice i mještani plaćanjem posebnog poreza. Školske 1901/02. god. učitelj je bio Ilija Boljević iz Pipera. Upisana su 33 učenika. Školarina je prikupljana uz „daciju” (porez) od 13%, a mještani su bili u obavezi da obezbijede ogrijev za školu i učitelja. Radila je i šk. 1904/05. godine. Nastavila je rad nakon Drugog svjetskog rata. Kao područno odjeljenje matične škole prestala je sa radom šk. 2014/15. godine. Osnovna škola Ćeklići počela je sa radom najvjerovatnije 1863. kao dvorazredna škola. Zadužbina je knjeginje → Darinke Petrović Njegoš, koja je za 500 forinti otkupila han i dala ga da se u njemu otvori škola. Han se nalazio ispod prevoja Bukovica, na karavanskom putu od Kotora preko Njeguša ka unutrašnjosti Crne Gore. Prvi učitelj bio je pop Krsto Matanović, koji je bio svršeni đak cetinjske škole. Bio je učitelj do 1868. godine. Knjeginja Darinka 1869. darovala je 80 talijera za izgradnju školske zgrade. Godine 1871. postala je državna. Učitelj je bio Milić Miketić iz Vasojevića, koji je završio Bogosloviju u Beogradu. Nije radila tokom crnogorsko-osmanskog rata 1875–1878. godine. Zbog malog broja đaka škola nije radila ni šk. 1889/90. godine. Školske 1898/99. god. četvororazrednu školu pohađala su 32 učenika. Od 1904. do 1907. škola nije radila i u tom periodu izgrađena je školska zgrada. Nastava se nije izvodila tokom balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Redovan rad trajao je od 1919. do 1941. godine. Nakon Drugog svjetskog rata radila je kao četvorogodišnja škola – sve do 1957, kada je otvoren peti razred. Time počinje da prerasta u osmorazrednu školu. Nosila je ime Vidaka Vujovića, revolucionara iz toga kraja. Prestala je sa radom šk. 1971/72. godine. Osnovna škola Gornje Bjelice počela je sa radom šk. 1870/71. god. kao trorazredna. Prve godine imala je 28 učenika. Radila je u Predišu. Školske 1875/76. god. učitelj je bio Šćepan Martinović, koga je šk. 1883/84. god. naslijedio Marko Matanović. Zatvorena je početkom Veljeg rata (1876–1878), a nastavila je rad šk. 1883/84. god. u Gornjem Dubu. Tada je, vjerovatno, imala dva razreda. Zbog malog broja učenika prestala je sa radom šk. 1889/90. godine. Ponovo je otvorena kao privatna šk. 1904/05. godine. Nastava se izvodila do šk. 1914/15. godine. Radila je između dva svjetska rata. Nastavila je rad 1944. kao samostalna četvorogodišnja škola i dobila je ime revolucionara Miloša Popivode. Godine 1962. dobila je status područnog odjeljenja OŠ „Blagota Mićunović” na Čevu. Područno odjeljenje prestalo je sa radom šk. 1988/89. godine. Osnovna škola Donje Bjelice (Mikulići) počela je sa radom šk. 1909/10. godine. Prvi učitelj bio je Pero Vujović, koga je šk. 1913/14. god. naslijedio Jovan Špadijer. Radila je i nakon Drugog svjetskog rata. Prestala je sa radom krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Osnovna škola Ubla Čevska počela je sa radom šk. 1898/99. godine. Prvi učitelj bio je Tomaš Baletić. Od šk. 1901/02. god. funkcionisala je kao državna trorazredna škola. Upisana su 23 učenika, a škola je radila u namjenski sagrađenoj školskoj zgradi. Troškove rada škole i platu učitelju obezbjeđivali su mještani. Uz kraće prekide radila je sve do šk. 1915/16. godine. Radila je između dva rata, a broj učenika u tom periodu kretao se od 25 do 30. Nakon Drugog svjetskog rata broj učenika kretao se od 40 do 50. Peti razred otvoren je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka. U to vrijeme broj učenika kretao se od 90 do 100. Nova školska zgrada izgrađena je 1961. godine. Dobila je status osmorazredne škole, u čijem je sastavu bilo područno odjeljenje u Bijelim Poljanama. Nosila je ime revolucionara Ilije Gardaševića. Školske 1971/72. god. zbog smanjenog broja učenika ponovo je postala četvororazredna i nastavila je rad kao područno odjeljenje škole na Čevu. Prestala je sa radom krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Osnovna škola Barjamovica počela je sa radom nakon Drugog svjetskog rata. Sve do 1955. nastava se izvodila u privatnoj kući. Te godine škola je zatvorena, a učenici sa tog područja nastavili su školovanje u Velestovu, Štitarima, Danilovgradu i drugim mjestima. Osnovna škola Bijele Poljane počela je sa radom nakon Drugog svjetskog rata. Nastava se u početku izvodila u privatnoj kući, a potom u prostorijama jednog preduzeća – sve do njenog zatvaranja 2003. godine. Osnovna škola Markovina počela je sa radom nakon Drugog svjetskog rata kao četvorogodišnja škola. Nastava se izvodila u privatnoj kući do 1949, kada je sagrađena školska zgrada. Do 1962. funkcionisala je kao samostalna ustanova, a onda je kao područno odjeljenje pripojena školi na Čevu. Prestala je sa radom šk. 1974/75. godine. Osnovna škola Velestovo počela je sa radom 1926. godine. Radila je do 1941. godine. Škola je bila četvororazredna, a nastavu je pohađalo tridesetak učenika. Nastavila je rad šk. 1944/45. godine. Nosila je ime Vlada Mićunovića. Samostalno je funkcionisala do 1962, kada je kao područno odjeljenje priključena školi na Čevu. Zbog nedostatka učenika nije radila šk. 1962/63. godine. Nastavila je rad šk. 1963/64. godine. Odjeljenje je prestalo sa radom šk. 1976/77. godine. Osnovna škola Bjeloši počela je sa radom nakon Drugog svjetskog rata. Funkcionisala je kao područno odjeljenje OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju. Nosila je ime Baja Perovića, revolucionara iz toga kraja. Prestala je sa radom 1983. godine. Osnovna škola Lastva radila je između dva svjetska rata. Nema podataka kada je tačno otvorena. Nastavila je rad nakon okončanja Drugog svjetskog rata kao samostalna četvorogodišnja škola. Od 1962. radila je kao područno odjeljenje škole na Čevu. Radila je do šk. 1983/84. godine. Osnovna škola Resna počela je sa radom 1975. kao područno odjeljenje matične škole. Prestala je sa radom osamdesetih godina prošlog vijeka. Osnovna škola Petrov Do – nema podataka kada je počela sa radom. U početku je radila kao samostalna četvororazredna škola, a potom kao područno odjeljenje matične škole. Zgrada u kojoj je radila srušena je u zemljotresu 1979. godine. Školske 2023/24. god. područno odjeljenje nije radilo.