
Gimnazija „Slobodan Škerović”, Podgorica

Slobodan Škerović

Prva generacija đaka Gimnazije u Podgorici, šk. 1907/08. godina

Podgorička gimnazija (1907)

Đaci Velike gimnazije u Podgorici (1926)
Gimnazija „Slobodan Škerović”, Podgorica, javna ustanova za obavljanje djelatnosti srednjeg opšteg obrazovanja, jedina državna gimnazija u glavnom gradu Crne Gore. Zgrada u kojoj se i danas nalazi sagrađena je 1931. godine. Istorija Gimnazije seže do 1907, kada je ukazom knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša otvorena Niža državna gimnazija u Podgorici. Bila je to prva četvororazredna srednja opšteobrazovna škola u Podgorici. Viši razredi – peti i šesti, počeli su sa radom 1914. i 1915. godine. Otvaranje Više gimnazije odobrio je Ministarski savjet Crne Gore. Za vrijeme okupacije, od 1916. do 1918, Gimnazija nije radila. Pedagoška dokumentacija škole iz prvog razvojnog perioda uništena je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Nakon Prvog svjetskog rata Izvršni narodni odbor Podgoričke skupštine, dekretom je 1919. otvorio Veliku osmorazrednu gimnaziju u Podgorici. Konstituisana je kao realna i mješovita gimnazija, a prve školske godine upisana su 992 učenika. Među prvim školama u zemlji 1929. izdala je štampani izvještaj o uspjehu i radu, koji je izlazio do 1941. godine. Od 1930. do 1934. Gimnazija je izdavala stručno-naučni zbornik Godišnjak nastavnika Podgoričke gimnazije, u kojem je objavljeno 50 naučno-stručnih radova. Učenici su 1932. objavili srednjoškolski almanah Na krčidbi. Postojale su đačke družine – literarna družina „Njegoš”, „Kolo trezvenjačke mladeži”, „Preporođaj”, skautske organizacije, područnica Ferijalnog saveza, organizacija Crvenog krsta, „Jadranske straže”. U Gimnaziji je 1925. radila ćelija KPJ. Učenici su učestvovali u antirežimskim demonstracijama 18. februara 1935, zbog čega je 47 učenika isključeno iz škole. Zbog velikog broja učenika ukazom kralja Petra II u Podgorici je 1940. godine otvorena Druga realna gimnazija. Školske 1940/41. god. u Podgorici su radile dvije gimnazije: Prva realna gimnazija i Druga realna gimnazija (→ Srednjoškolsko obrazovanje), u kojima je učilo preko 1.600 učenika. Za vrijeme Drugog svjetskog rata okupator je zatvorio Drugu gimnaziju, a broj učenika u Prvoj gimnaziji ograničio na 600. Učenici podgoričke gimnazije učestvovali su u balkanskim ratovima, Prvom i Drugom svjetskom ratu, u kojima su poginula 673 učenika. To je jedina škola u Jugoslaviji čija su 44 učenika proglašena narodnim herojima. Nakon Drugog svjetskog rata škola je nosila ime – Viša gimnazija u Podgorici. Zbog velikog broja učenika 1946. u Podgorici je osnovana Niža gimnazija. Godine 1955. Gimnazija je postala četvororazredna škola, jer je osnovna škola postala osmorazredna. Iz imena je izgubila odrednice viša i realna – od 1959. nosila je ime Gimnazija u Titogradu i imala je dva usmjerenja sa dva plana i programa: društveno-jezičko i prirodno-matematičko. U decembru 1959. pokrenut je đački list Koraci, koji je kao periodika imao kontinuitet izlaženja, pa je do 2024. objavljeno 49 brojeva. Naslovnu stranu prvog broja likovno je osmislio crnogorski slikar Cvetko Lainović. Škola je 1960. dobila ime Gimnazija „Slobodan Škerović”, po crnogorskom intelektualcu i komunisti, čiji je otac → Nikola Škerović bio profesor iste škole. Donošenjem Zakona o usmjerenom srednjem obrazovanju i vaspitanju, kao dio složene organizacije udruženog rada, škola je dobila ime: RO Centar za društveno-ekonomsko obrazovanje, OOUR škola prirodno-matematičkog i humanističkog smjera „Slobodan Škerović” u Titogradu. Godine 1980. istupila je iz Centra za društveno-ekonomsko obrazovanje i postala je samostalna škola usmjerenog obrazovanja, a 1991. ponovo je dobila staro ime ‒ Javna ustanova Gimnazija „Slobodan Škerović”. U julu 1991. u obrazovni sistem vraćena je gimnazija. U okviru nje, kao novina za to vrijeme, formirane su i Matematička (1994/95) i Filološka gimnazija (1995/96). Specijalističke gimnazije objavljivale su časopise: Znak i Gama. Časopis Znak nastavio je da izlazi i nakon zvaničnog prestanka rada prve filološke gimnazije i do sada su objavljena 22 broja, dok je časopis Gama doživio tri broja. Školske 2006/07. god. škola je ušla u reformu – opšta gimnazija bez usmjerenja. Školske 2017/18. god. počela su sa radom dvojezična odjeljenja opšte gimnazije, u kojima se nastava iz matematike, fizike, istorije i biologije izvodi na engleskom jeziku, i ponovo odjeljenja matematičkog, sportskog i filološkog programa. Pored učenja obaveznih i izbornih predmeta, učenici imaju mogućnost učešća u vannastavnim aktivnostima kroz 32 sekcije. Nastava se izvodi u 36 učionica unutar zgrade, od kojih je specijalizovano šest kabineta (četiri računarske učionice i jedan kabinet sa laboratorijom, 3D štampačem, setovima za robotiku). U dvorištu se nalaze četiri zelene učionice koje služe za izvođenje nastave u prirodi. Škola ima i svečanu salu, sportsku salu, zbornicu, šest kancelarija, omladinski klub, kancelariju za saradnju sa roditeljima, dnevni boravak za učenike, knjižaru, četiri učionice za održavanje izborne nastave i stranih jezika. Gimnazija posjeduje moderno uređenu biblioteku sa čitaonicom, u kojoj se pored osnovne djelatnosti odvijaju i kulturno-obrazovni programi. Školski fond knjiga trenutno ima oko 23.000 naslova. U školi postoji i Centar za obrazovanje odraslih, unutar kojeg se realizuju kursevi za asistente u nastavi i kursevi jezika. Škola je dobila Orden Republike sa srebrnim vijencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom (1977), Plaketu SUBNOR-a (1978), kao i → Nagradu „Oktoih” (1981). Školske 2023/24. god. nastavu je realizovalo 160 profesora – za 2.019 učenika unutar 71 odjeljenja.
Literatura i izvori: M. Đuranović, Podgorička gimnazija 1907–2007, Podgorica, 2007; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; MPNI, dokumentacija.
N. Durković