Osnovna škola „Veljko Drobnjaković”, Risan, Kotor, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju starih škola Risna, Morinja, Perasta i Krivošija. Najstariji podatak o školi u Risnu odnosi se na stari Rizon iz II vijeka prije nove ere. Na arheološkom lokalitetu Risna nađen je tzv. Dionizijev natpis na grčkom jeziku, u kojem se pominje retor (govornik, učitelj). Retori su postojali u okviru kulturno-civilizacijskih centara, koji su bili neka vrsta obrazovne ustanove. Pošto Mlečani nisu dozvoljavali masovno otvaranje škola za narod, pretpostavka je da je ta škola bila privatna. Nastavu su izvodila sveštena lica, pa se 1749. pominje Patrenije Pavlović (episkop), koji je u svom dnevniku zapisao da je oformio školu od 30 učenika. Od 1784. školu je vodio jerođakon Kiril. Krajem XVIII vijeka pominje se učitelj Stefan Vrčević. Jovan Popović bio je i pop i učitelj, a naslijedio ga je sin Vuk (1831–1834), zatim 1835. Petar Popović kao „djetonastavnik risanskij” i učitelj Savo Popović, koji je radio 1847. godine. Sava Nakićenović označava 1844. kao godinu osnivanja škole u Risnu. Oko 1860. škola u Risnu pominje se kao – Srpska muška škola, u kojoj su učitelji bili Petar Midžar i Špiro Kovačević. Do kraja XIX vijeka škola je bila četvororazreda, potom do 1928. šestorazredna, a onda opet četvororazredna. Od 1928. do 1944. radila je i Građanska škola (rang niže gimnazije). Od 1951. škola u Risnu radila je kao osmogodišnja osnovna škola. Poznate su samo neke od mnogobrojnih zgrada u kojima je škola radila: Kazerna pri vrhu Gabele, kuća Mila Radovića i zadužbina Petra Vidovića na vrhu Gabele. Od 1956. do 1979. škola je imala odjeljenja i učitelje pri Specijalnoj bolnici „Vaso Ćuković” u Risnu. Od 1959. škola nosi ime Veljka Drobnjakovića, prvoborca iz Drugog svjetskog rata, a šk. 1962/63. god. postala je matična škola sa područnim odjeljenjima u mjestima – Perast, Morinj, Dragalj, Krivošije, Ledenice, Zvečava i Unjerina. Škola radi u postojećoj zgradi od 1981. godine. Od 2000. pri školi postoji fondacija „Anka i Lazar Drobnjaković”. Školske 2011/12. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Školske 2023/24. god. nastavu je pohađalo 238 učenika.

Osnovna škola Perast počela je sa radom 1636, kada su iz Mletaka došli „vjerovjesnici”, koji su se nastanili u Kotoru i dijelom u Perastu – oni su podučavali djecu i mlade pripadnike tamošnjeg plemstva. U školi se do 1872. nastava izvodila na italijanskom jeziku, a od oktobra 1872. poštovala se odluka kotorske opštine da je zvanični jezik „srpski ili hrvatski”. O njenom radu svjedoče dokumenta pri župnoj crkvi u Perastu i ljetopis Pučke muške jednorazredne učione u Perastu, koji je retrogradno (prema dokumentima koji su mu bili na raspolaganju) vodio učitelj Petar Menac – do 1876, a onda i učitelji koji su došli poslije njega. Osnovna škola u Perastu radila je kao samostalna u kontinuitetu od 1636. do šk. 1962/63. god., kada je dobila status područnog odjeljenja. Godine 2020. renovirana je zgrada područnog odjeljenja, a nastava je organizovana u kombinovanim odjeljenjima sa šest učenika. Osnovna škola Morinj ustanovljena je 1803. kao privatna „učiona” odnosno kao jednorazredna osnovna škola. Ustanovili su je i finansirali mještani. Počela je sa radom u prostorijama privatne kuće supružnika Pavla (Tripova) i Andrijane Matković. Prvi učitelj bio je kaluđer Nikola Milinović. Nastavu su do 1866. izvodili kaluđeri, koji su se školovali u Zadarskoj bogosloviji, nakon čega su taj posao preuzeli učitelji školovani u Ilirskom preparandijumu (na narodnom jeziku) u blizini Zadra. Morinjska škola svrstana je u red državnih škola 1871, a 1895. nastavu u njoj počela su pohađati i ženska djeca. Prvi učitelj u državnoj školi bio je Vuko Markićević. Godine 1903. jednorazredna škola prerasla je u dvorazrednu. Učenici su bili svrstani u tri odsjeka, koji su imali posebne planove rada – sa proširenim sadržajima po nivoima. U decembru 1905. Ministarstvo za bogoštovanije i nastavu donijelo je akt, ustanovljen kao Školski i nastavni rad za „opće pučke i građanske škole”. Prva osnovna škola u Boki kotorskoj na narodnom jeziku radila je kontinuirano (sa prekidima za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata) kao samostalna škola do šk. 1962/63. god., a tada je dobila status područnog odjeljenja. U njemu su šk. 2023/24. god. radila dva kombinovana odjeljenja sa pet učenika. U krivošijskom kraju rade škole u mjestima – Gornje Krivošije, Donje Krivošije, Ledenice i Unjerina. Osnovna škola Gornje Krivošije počela je sa radom sredinom XIX vijeka. Pop Tripko Samardžić, prvi učitelj, izvodio je nastavu u kapeli na Dragalju sve dok ga nije zamijenio učitelj Jovan Javor, koji je došao iz Zadra. Krivošijani su izgradili školsku zgradu, ali su nju, kao i ostale objekte, srušili austrougarski vojnici u Krivošijskom ustanku 1869. godine. Nakon toga nastava se odvijala u privatnim kućama – sa dužim i kraćim prekidima zbog ratnih dejstava. Osnovna škola Ledenice počela je sa radom 1903. i radila je kao samostalna do šk. 1962/63. god., kada je dobila status područnog odjeljenja. Zatvorena je oko 1985. godine. Osnovna škola Donje Krivošije radila je od 1875. godine. Tada je car Franjo Josif posjetio Krivošije, a na Unjerini ga je dočekao pop Stevan Samardžić, upravo ispred škole u kojoj je i bio učitelj. Na osnovu toga zna se da je škola u Donjim Krivošijama postojala te godine. Radila je kao samostalna do šk. 1962/63. god., kada je dobila status područnog odjeljenja. Odjeljenje je prestalo sa radom oko 1985. godine.