Putopisi botaničara, zapisi stranih botaničara koji su dolazili u Crnu Goru radi florističkih istraživanja, a koji su osim naučnih rezultata, većinom publikovali i svoja zapažanja o zemlji i ljudima. Neki od zapisa veoma su iscrpni i predstavljaju dragocjena svjedočanstva o Crnoj Gori iz 19. i 20. vijeka. Botaničari su osim o biljkama pisali o zemlji i ljudima, zatim o etnologiji, konfesijama, privredi, arhitekturi, muzici, putevima, bolestima, ishrani, ne zaobilazeći ništa iz tadašnjih prilika u Crnoj Gori. Prvi botaničar koji je ostavio takav zapis bio je → Muzio Tommasini, koji je u Kotoru službeno boravio nekoliko mjeseci 1827. godine. Radi botaničkih istraživanja proputovao je okolinu Kotora stigavši još do Grahova na śeverozapadu i na istoku do Brajića. Putopis je objavio 1835. godine. Od istorijskog značaja su putopisna kazivanja i zabilješke, objavljeni kao posebna knjiga 1841, tršćanskog apotekara i botaničara → Bartolommea Biasoletta, koji je 1838. godine u pratnji saksonskog kralja → Friedricha Augusta pośetio Dalmaciju i Crnu Goru. Na Cetinje su stigli preko Mirca i → Lovćena, a povratak su usmjerili preko Majstora i Budve. Najiscrpniji putopis iz Crne Gore ostavio je njemački botaničar iz Kenigsberga – → Wilhelm Ebel, objavljen kao posebna knjiga 1842. pod naslovom ZwÖlf Tage in Montenegro („Dvanaest dana u Crnoj Gori”). U Crnu Goru stigao je u proljeće 1841. i zadržao se 14 dana (vremenski razmak između dva pristizanja u Kotor broda „Grof Mitrovski”) i proputovao područje od Kotora preko Cetinja i Crmnice do Vrsute. U povratku za Cetinje prošao je → Skadarsko jezero od Vranjine do Rijeke Crnojevića. U junu 1867. u → Boku Kotorsku stiže poznati njemački botaničar → Paul Ascherson, odakle se uputio prema Krivošijama i najvišim vrhovima → Orjena. Utiske sa tog putovanja publikovao je u Berlinu 1868. godine. Radi sakupljanja biljaka, preko Pive na južne padine → Durmitora stiže 1869. njemački diplomata i pasionirani florista → Otto Blau, a putopis publikuje 1877. godine. Kao član međunarodne komisije za razgraničenje Crne Gore i Albanije, područje od rijeke Bojane do kraja → Prokletija prošao je bečki florista → Ignaz Dōrfler, a izvještaj objavio 1914. u Beču. U vremenu 1885–1910. radi botaničkih i regionalno-geografskih istraživanja u Crnu Goru 14 puta dolazi italijanski botaničar → Antonio Baldacci, proputovavši (sa dužim zadržavanjima) sve njene do tada oslobođene krajeve. Osim botaničkih priloga objavio je i oko 15 iscrpnih putopisa, a uz to i veliki broj drugih zapažanja o krajevima u koje je dolazio i o ljudima sa kojima se srijetao. Pisao je na različite teme: floristika, fitogeografija, geopolitika, etnografija, poljoprivreda, zootehnika, ekonomija, istorija i drugo. Kraće putopisne izvještaje sa puta po Crnoj Gori, uglavnom u vidu predgovora u svojim botaničkim prilozima i knjigama, publikovali su brojni botaničari: → Josef Pantocsek (1874), \uputnica[Josif Pančić] {1881} (1877), → Ignaz Szyszylowicz (1889), → Thomas Pichler (1869), → Josef Rohlena (1902–1912), → Bohuslav Horák (1898. i 1900), → Ludwig Gross & → Andreas Kneucker (1900, 1903) i drugi. Svi ovi putopisi prevedeni su na crnogorski jezik i publikovani 2004. godine.