Fraxinus ornus L., cvjetanje
Fraxinus angustifolia Vahl, plodovi
Fraxinus L. (fam. Oleaceae), jasen, rod listopadnog drveća iz porodice maslina, sa krupnim naspramnim, nekad pršljenastim, neparno perasto dijeljenim listovima. Liske su lancetaste ili usko ovalne (poljski jasen Fraxinus angustifolia Vahl, syn. Fraxinus oxycarpa Willd.) do ušiljeno ovalne. Cvjetovi su sitni u gustim metlicama, vršnim (crni jasen Fraxinus ornus L.), ili bočnim (bijeli ili lučki jasen Fraxinus excelsior L. i poljski jasen). Privlačni su za pčele. Razvijaju se prije listanja (bijeli i poljski jasen), ili istovremeno sa listanjem (crni jasen). Plod je okriljena izdužena oraščica. U našoj flori su zastupljene sve tri vrste jasena. Ekološki i geografski su veoma jasno odvojene. Crni jasen je kserofilan i termofilan, pa je čest element mediteranskih i submediteranskih šuma i šikara. Karakteristična je vrsta asocijacije: Fraxino orni-Quercetum cocciferae (Horvatić 1958) Trinajstić 2008, kao i sveza: Fraxino orni-Quercion ilicis Biondi, Casavecchia et Gigante in Biondi et al. 2013 – Vječnozelene i polulistopadne kalcifilne šume crnike centralnog Mediterana i Fraxino orni-Ostryion Tomažić 1940 – Amfijadranske mezofilne krečnjačke submediteranske (sub)montane i kontinentalne hrastovo-bjelograbove šume na plitkim tlima. Poljski jasen je termo-higrofilan, pa je vezan za plavna staništa u Mediteranu i submediteranu. Uobičajen je element plavnih šuma bijele vrbe, a sa lužnjakom i brnikom živi u zajednici Quercus robur scutariensis-Fraxinus oxycarpa-Periploca graeca Černjavski 1948. Bijeli ili lučki jasen je mezo-higrofilniji i arealom vezan za kontinentalne brdsko-planinske šume. Graditelj je nekih zajednica, recimo sa bukvom Fraxino excelsioris-Fagetum moesiacae Lakušić & Redžić 1988, gorskim javorom Aceri-Fraxinetum montenegrinum Blečić et Lakušić 1970. O jasenovima i njihovim zajednicama moguće je govoriti i u kontekstu → NATURA 2000 staništa, jer su njihov ekvivalent – 91E0 * Aluvijalne šume crne jove i gorskog jasena (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) i 91F0 Nizijske higrofilne šume lužnjaka (Quercus robur), poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) i poljskog brijesta (Ulmus campestris). U narodu je od davnina poznato laksativno dejstvo mane – sok koji iscuri iz zasiječenog stabla crnog jasena i na vazduhu se osuši. Listovi, kora i sjemenke svih vrsta jasena imaju upotrebu u narodnoj medicini.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 322–323. Vilotije Blečić & Radomir Lakušić, Prodromus biljnih zajednica Crne Gore, Glasn. Republ. Zav. Zašt. Prir. – Prirod. Muz., 9, Titograd, 1976, str. 67, 71–72. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 467–468. Čedomil Šilić, Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 159–161. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 98. Čedomil Šilić, Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hercegovine, Čitluk, Masna Luka, Matica hrvatska i Franjevačka kuća, 2005, str. 420–425. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 90. Ladislav Mucina et al., Vegetation of Europe: hierarchical floristic classification system of vascular plant, bryophyte, lichen, and algal communities, Appl. Veg. Sci., 19 (Suppl. 1), Wiley Online Library, 2016, str. 42, 96. Danka Petrović, Sead Hadžiablahović, Snežana Vuksanović, Vesna Mačić, Dmitar Lakušić & Đorđije Milanović, Katalog tipova staništa Crne Gore značajnih za EU u Crnoj Gori, verzija 3, Podgorica – Beograd – Banja Luka, 2019, str. 102, 128, 130, 132. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 53–54, 307.
D. Stešević