Ljubomir Pejović
Pejović, Ljubomir (Staniseljići, Podgorica, 23. I 1941), agronom, naučni savjetnik. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 1966, gdje je magistrirao 1975. i doktorirao 1982. godine. Radni odnos zasnovao je, 1968, u Zavodu za vinogradarstvo i voćarstvo → Poljoprivrednog instituta u Titogradu, gdje je bio rukovodilac 1977–1992. godine. Bio je direktor Poljoprivrednog instituta (1992–1997) i direktor → Biotehničkog instituta (1997–2005). Jedan je od utemeljivača studija poljoprivrede u okviru Biotehničkog instituta, koji se 2005. transformisao u → Biotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore, gdje je vršio dužnost dekana, 2005–2007. godine. Na Poljoprivrednom institutu, radio je kao stručni saradnik, potom kao asistent istraživač, naučni saradnik (1982) i viši naučni saradnik (1986), a za naučnog savjetnika izabran je 1992. godine. U periodu 1980–1985, izvodio je nastavu iz predmeta Vinogradarstvo i vinarstvo u Srednjoj ugostiteljskoj školi u Podgorici i Srednjoj mješovitoj školi u Tuzima. Radio je kao predavač na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru (2001–2007). Na Biotehničkom fakultetu izvodio je nastavu na predmetima Genetika i oplemenjivanje (2005–2008). Kao autor i koautor, objavio je pet monografija i više od 150 naučnih i stručnih radova iz oblasti vinogradarstva i vinarstva. U Poljoprivrednom institutu, radio je na stvaranju novih sorti vinove loze polnom hibridizacijom. Koautor je 20 stonih → sorti vinove loze, stvorenih u Crnoj Gori (sa → Markom Ulićevićem). Učestvovao je u formiranju i održavanju → ampelografske kolekcije vinove loze na Oglednom imanju Biotehničkog fakulteta. U svom naučnoistraživačkom radu, bavio se → ampelografskim proučavanjima sorti, → klonskom selekcijom vinove loze, posebno → klonskom selekcijom kratošije. Bio je stručni saradnik na projektu Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, 1977. godine (→ Rejonizacija vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore). Bio predsjednik Jugoslovenskog vinogradarsko-vinarskog naučnog društva (1992–1996) i predsjednik Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Jugoslavije (2002–2006). Bio je član Tima za suvo i stono grožđe u → Međunarodnoj organizaciji za vinovu lozu i vino (OIV). Za redovnog člana Jugoslovenske inženjerske akademije izabran je 2004. godine. Bio je redovni član i prvi predsjednik Inženjerske akademije Crne Gore (2012–2020). Dobitnik je više nagrada i odlikovanja, među kojima su: Orden zasluga na narod sa srebrnim zracima (1989), Povelja Univerziteta Crne Gore za doprinos razvoju nauke na Univerzitetu (1994), Povelja Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Jugoslavije (2005) i Plaketa Biotehničkog fakulteta (2022).
LITERATURA I IZVOR: Ž. Kalezić (ur.), Četrdeset godina Poljoprivrednog instituta Titograd (1937–1977) (monografija), Titograd, 1978; B. Vujinović (ur.), 15 godina Inženjerske akademije Srbije (2000–2015): monografija, Beograd, 2016; M. Janjić (ur.), Inženjerska akademija Crne Gore: monografija, Podgorica, 2021; Osamdeset pet godina Biotehničkog fakulteta UCG (1937–2022) (monografija), Podgorica, 2022; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, Titograd, 1977.
V. Maraš