Zaštićene biljne vrste, ugrožene, prorijeđene i rijetke biljke zaštićene Zakonom. Negativan uticaj čovjeka na prirodne resurse iz godine u godinu sve više raste, tako da danas više nego ikad ranije postoji potreba za zaštitom prirode. Značajan vid očuvanja prirode je zaštita pojedinačnih vrsta. Zakonska zaštita biljnih vrsta u Crnoj Gori datira od 1968. godine, kada su se na spisku zaštićenih vrsta nalazile: Daphne malyana Blečić, → Dioscorea balcanica Košanin, → Ilex aquifolium L., Leontopodium alpinum Cass., → Ramonda serbica Pančić i → Taxus baccata L. Još 6 biljnih vrsta je bilo zaštićeno, samo na nekim lokalitetima: Corylus colurna L. (na → Orjenu), Quercus ilex L. (pojedinačna stabla i grupe stabala u Crnogorskom primorju), Quercus robur L. subsp. scutariensis Černjavski (u okolini → Skadarskog jezera i u Štoju), Pinus mughus Scop., heterotipski sinonim od → Pinus mugo Turr., (na → Bjelasici, → Durmitoru i → Ljubišnji), → Pinus heldreichii H. Christ. (na Orjenu, → Lovćenu, → Rumiji) i → Pinus peuce Griseb. (kod Pešića jezera na Bjelasici). Prva zakonska zaštita biljaka u Crnoj Gori obuhvatila je i nekoliko pojedinačnih stabala, zbog velike starosti ili lijepog oblika. Ova kratka lista je proširena 1982. godine, kada je u Službenom listu SRCG (br. 36/82) objavljen spisak zaštićenih vrsta, koji je obuhvatao 49 vrsta i jedan rod (Ophrys L.). Te vrste su okarakterisane kao ugrožene, ali nijesu postojali podaci o IUCN kategoriji ugroženosti i sve vrste su imale isti status zaštite. Neke od ovih biljaka, kao što su Leontopodium alpinum Cass. i → Trollius europaeus L., zaštićene su kao rijetke vrste sa dekorativnim cvjetovima, koje su privlačne za sakupljanje. Edraianthus wettsteinii Halácsy & Bald. i Edraianthus glisicii Černjavski & Soška zaštićeni su kao endemi uskog areala. Gentiana lutea L. subsp. symphyandra (Murb.) Hayek i → Taxus baccata L. predložene su za zaštitu kao rijetke vrste, ugrožene prekomjernom eksploatacijom. Posljednji akt o zakonskoj zaštiti biodiverziteta u Crnoj Gori, koji se odnosi na spisak zaštićenih vrsta, objavljen je 2006. godine i njime je zaštićeno 274 vaskularnih biljnih vrsta. Među ovim biljkama ima vrsta koje su u Crnoj Gori široko rasprostranjene i imaju brojne populacije, kao što su: visibaba (→ Galanthus nivalis L.) i mirsni kaćunak (Orchis morio L.), ali su zaštićene zbog toga što se nalaze na listi CITES Konvencije o međunarodnoj trgovini udroženim vrstama divlje flore i faune. Neke zaštićene vrste su zabilježene samo na jednom lokalitetu u Crnoj Gori i imaju malobrojne populacije, kao što su pojedini predstavnici roda pčelica: Ophrys bertoloniiformis O. Danesch & E. Danesch, Ophrys tenthredinifera Willd., Ophrys bombyliliflora Link. Za većinu vrsta sa spiska zaštićenih ne postoje podaci o veličinama populacija, kao ni informacije o populacionom trendu. IUCN kategorije ugroženosti su određene samo za neke zaštićene taksone. Pored zaštite pojedinačnih vrsta, u Crnoj Gori su zaštićene i neke biljne zajednice, kao spomenici prirode, na pojedinim lokalitetima: 1. zajednice bora krivulja (Pinus mugo Turra) na Ljubišnji, Durmitoru i Bjelasici, 2. zajednice bora munike (Pinus heldreichii H. Christ) na Orjenu, Lovćenu i Rumiji. U Crnoj Gori se zaštita biljnih vrsta, kao i ostalih elemenata biodiverziteta, zasniva na njihovoj zaštiti u prirodnoj sredini (in situ), dok je zaštita vrsta izvan njihovog prirodnog staništa (ex situ) tek u povoju. Nekoliko zakona u Crnoj Gori odnose se na zaštitu biodiverziteta, od kojih je za zaštitu biljnih vrsta najznačajniji Zakon o zaštiti prirode, koji je donesen 2006. godine. Prema ovom zakonu „zabranjeno je branje, sakupljanje, korišćenje, uništavanje, smanjivanje brojnosti populacije zaštićenih divljih vrsta biljaka, uništavanje ili ugrožavanje njihovih staništa ili mijenjanje njihovih životnih uslova”.