Hajla, najviša (2.403 mnv), geomorfološki najinteresantnija, floristički i vegetacijski najznačajnija planina śeveroistočnih → Prokletija. Na śeveru njenu granicu čine Rožajska kotlina i izvorišni dio Ibra, a na jugu Pećka Bistrica koja je stvorila veličanstvenu Rugovsku klisuru. Pruža se pravcem śeverozapad–jugoistok u dužini od oko 14 km, od Mokre planine i Smiljevice, na zapadu, do planina Ahmice, Štedima i Paklena, na istoku. Njeni najviši vrhovi su građeni od trijaskih krečnjaka, a niži od rožnatih stijena, tufa i srednjotrijaskih i gornjotrijaskih krečnjaka. U geomorfološkom pogledu fizionomiju joj određuju glacijalni i kraški tereni sa mnogobrojnim cirkovima, valovima, vrtačama, uvalama i drugim oblicima. Ima značajnu hidrografsku funkciju, jer odvaja dva morska sliva, Jadranski (preko Pećke Bistrice) od Crnomorskog (preko Ibra). Pośeduje značajan potencijal za razvoj turizma, šumarstva i poljoprivrede. Prve podatke o njenoj vegetaciji saopštio je 1922. godine → Nedeljko Košanin u prilogu O vegetaciji rugovsko-metohijskih planina. Wilim Loschnigg i Reverend H. P. Thomson popeli su se na Hajlu 1934. godine, a materijal koji su sabrali obradio je → Karl Malý, koji u radu objavljenom 1936. godine za Hajlu navodi 14 vrsta. Vrsta Fritillaria nigra Miller, koju je Thomson sabrao na Hajli, gajena je u botaničkom vrtu u Kewu. → Karlo Bošnjak je 1935. godine izveo botaničku ekskurziju u Prokletijama. U prilozima objavljenim 1935. i 1938. navodi nekoliko najinteresantnijih biljaka sa područja śeveroistočnih Prokletija, među kojima su: Leontopodium alpinum Cass. subsp. nivale (Ten.) Tutin, Pinus leucodermis Antoine, → Ramonda serbica Pančić, Wulfenia carinthiaca Jacq. Opisao je i nekoliko novih taksona sa Hajle: Knautia dinarica (Murb.) Borbás var. croatica Szabó f. microcephala Bošnjak, Satureja grandiflora (L.) Scheele var. glandulosa Bošnjak, Sempervivum patens Griseb. var. semiglabrum Bošnjak. → Fran Kušan je radi lihenoloških istraživanja 1935. godine prošao śeveroistočnim Prokletijama i popeo se na Hajlu. Sakupljao je i śemenjače, od kojih za Hajlu navodi samo maliku (→ Pinus peuce Griseb.) i runolist (Leontopodium alpinum Cass.). U prilogu → Vilotija Blečića, → Budislava Tatića i Feriza Krasnićija iz 1968. godine pominju se dvije vrste sa Hajle: Gentiana nivalis L. i Senecio papposus (Reishenb.) subsp. wagneri Degen. Detaljan floristički i vegetacijski prikaz ove planine objavio je 1970. godine → Radomir Lakušić. U njegovim radovima i knjigama, koje je kasnije objavio, nalaze se podaci i za Hajlu, a među njima je i prilog sa opisom nove vrste Hedysarum silicii Lakušić. Od 1983. godine, predmet više radova → Halila Markišića su flora i vegetacija ove planine. Značajne florističke podatke za Hajlu dali su: → Tone Wraber, → Gerald Parolly i drugi. Ljekovitu i aromatičnu floru Hajle istražuje Institut „Josif Pančić” iz Beograda od kraja XX vijeka. Floru mahovina proučavali su: → Andrej Martinčič, → Beáta Papp, → Peter Erzberger, Ezsébet Szurdoki, → Snežana Dragićević i drugi. Andrej Martinčič, slovenački botaničar, objavio je 2006. obiman prilog o flori mahovina Prokletija, od kojih su 45 vrsta sa područja crnogorskog dijela Hajle. U sastav vegetacije Hajle ulaze brojni tercijarni, borealni i glacijalni relikti, prokletijski, jugoistočno-dinarski i balkanski endemiti, te njihove asocijacije. Najznačajnije endemične asocijacije i sveze u njenoj primarnoj (klimatogenoj) vegetaciji su: planinske rudine na krečnjacima (Oxytropidion dinaricae Lakušić 1964), klekovina bora sa vulfenijom na karbonatima (Wulfenio-Pinetum mugi calcicolum Lakušić 1972), subalpijske smrčevo-malikine šume (Piceo-Pinetum peucis subalpinum calcicolum Lakušić 1972), subalpijske smrčeve šume (Piceetum abietis bertisceum subalpinum Blečić et Lakušić 1972), montane smrčeve šume Prokletija (Piceetum abietis bertisceum montanum Blečić 1961), smrčevo-jelove šume Prokletija (Piceo-Abietum albae bertisceum Lakušić 1964), šume jele sa mezijskom bukvom (Fagetum moesiacae montanum Blečić & Lakušić 1970), vegetacija niskih cretova (Narthecion scardici Lakušić 1968. /1970/), crnogorska šikara velelisne vrbe (Salicetum grandifoliae montenegrinum Lakušić 1964), vegetacija pukotina karbonatnih stijena (Amphoricarpion bertiscei Lakušić 1968), vegetacija sipara (Silenion marginatae Lakušić 1968) i druge.