Lješkopoljka
Lješkopoljka, crnogorska stona sorta vinove loze. Nastala je ukrštanjem sorti → čauš bijeli i gold u cilju stvaranja samooplodnog bijelog čauša. Stvorena je u → Biotehničkom institutu u Podgorici (→ Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori). Priznata je 2002. i upisana u Registar novostvorenih sorti vinove loze. Selekcioneri sorte su: → Marko Ulićević, → Ljubomir Pejović, → Slavko Mijović, → Vesna Maraš, Ilija Marićević i Radoica Škatarić. → Grozd je krupan, mase 350–400 g, cilindrično-konusnog oblika, srednje zbijen. → Bobica je okrugla, svijetlozelene boje, tanke → pokožice, prosječne mase 4,5 g. Meso bobice je čvrsto, hrskavo, muskatnog mirisa. → Grožđe sazrijeva prije sazrijevanja grožđa sorte → kardinal. Dobro podnosi transport.
LITERATURA I IZVOR: Lj. Pejović, M. Ulićević, V. Maraš, S. Mijović, „Genetički potencijal vinove loze stvoren u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Poljoprivreda i šumarstvo, 43, Podgorica, 1997; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997; Rešenje o priznavanju novostvorene sorte i upisu u Registar, br. 4/008-101/010, od 25. 2. 2002 (Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezni zavod za biljne i životinjske genetičke resurse), Beograd, SRJ, 2002.
Lj. Pejović