Stijene, jedinstveno stanište na kome se razvijaju specifične biljne zajednice hazmofita, koje su adaptirane na ekstremne uslove života u pukotinama vertikalnih ili veoma strmih stijena i klifova (→ hazmofite). Ovo su inicijalne ili pionirske zajednice izrazito otvorenog sklopa, čija opšta pokrovnost obično ne prelazi 30% vegetacijskog pokrivača. Najznačajniji graditelji ovih zajednica uglavnom su endemične vrste, tako da i čitava vegetacija ima izrazit endemičan karakter. Takođe, specifičnosti vegetacije stijena ogleda se u tome da u njoj značajan stepen cenotičke dominacije ili kodominacije imaju niže filogenetske grupe – → lišajevi, → mahovine i paprati (→ Pteridaceae), što je uslovljeno različitim stepenom razvoja pukotina i polica, koje omogućavaju formiranje inicijalnih zemljišta. Zajednice u pukotinama vertikalnih stijena i klifova razvijaju se na svim tipovima geološke podloge, gdje su, prije svega, zbog velikog nagiba terena, zemljište i vegetacijski pokrivač veoma slabo razvijeni. Vegetacija ovog tipa se javlja na svim nadmorskim visinama, na svim ekspozicijama i u svim vegetacijskim i klimatskim zonama, s tim da često zbog specifične orografije terena, prije svega u odnosu na ekspoziciju i nagib terena, dolazi do lokalnih klimatskih modifikacija i formiranja specifičnih mikroklimatskih uslova, koji ponekad mogu značajno odstupati od opštih mezo- i makroklimatskih karakteristika šireg područja. Zbog toga je ova vegetacija izuzetno raznovrsna i izdiferencirana na veoma veliki broj zajednica, sveza i redova. U najširem smislu vegetacija stijena može se izidiferencirati na: a) vegetaciju suvih stijena (Asplenietea trichomanis (Br.-Bl. in Meier et Br.-Bl. 1934) Oberdorfer 1977); b) vegetaciju vlažnih stijena (Adiantetea Br.-Bl. 1948); c) termofilnu hazmofitsku vegetaciju zidova (Cymbalario-Parietarietea Oberd. 1969); d) hazmofitsku i homofitsku vegetaciju mahovina i paprati (Polypodietea) i e) eplitsku vegetaciju lišajeva (Lichenetea). U Crnoj Gori je najznačajnija i najraznovrsnija vegetacija suvih stijena (Asplenietea trichomanis Br.-Bl. 1934. corr.), koja se u odnosu na geološku podlogu diferencira na vegetaciju bazičnih karbonatnih stijena i vegetaciju kisjelih silikatnih stijena. Vegetacija bazičnih karbonatnih stijena se javljaju kako na suvim, termofilnim i insoliranim tako i na zaklonjenim i sjenovitim odsjecima stijena od nizijskog, preko brdskog i planinskog, do subalpijskog i alpijskog pojasa. U otvorenoj, siromašnoj vegetaciji u pukotinama karbonatnih stijena kao najznačajniji edifikatori se, pored lišajeva, paprati i brojnih mahovina, javljaju i mnogobrojni endemiti, naročito predstavnici rodova: Amphoricarpos Vis., → Centaurea L., → Edraianthus A. DC., → Potentilla L., Ramonda L. C. M. Richard, → Saxifraga L., Sesleria Scop., → Silene L., → Valeriana L., → Viola L. i drugi. U zavisnosti od geografskog položaja i nadmorske visine, ove zajednice se u Crnoj Gori diferenciraju u dvije velike grupe zajednica. Prvu grupu čine zajednice zastupljene u mediteranskom, submediteranskom i supramediteranskom području litoralnih i srednjih Dinarida (Moltkietalia petreae Lakušić 1968), koje karakterišu endemične vrste: → Moltkea petraea (Tratt.) Griseb., Edraianthus tenuifolius (Waldst. & Kit.) A. DC., Edraianthus wettsteinii Halácsy & Bald., Centaurea dalmatica A. Kerner, Campanula hercegovina Degen & Fiala, Campanula austroadriatica D. Lakušić & Kovačić, Campanula montenegrina I. Janković & D. Lakušić, Portenschlagiella ramosissima (Portenschl.) Vis., Seseli globiferum Vis. i drugi. Drugu grupu čine zajednice zastupljene u montanim, subalpijskim i alpijskim pojasevima na području jugoistočnih Dinarida (Amphoricarpetalia Lakušić 1968), za koje su karakteristične endemične vrste: Amphoricarpos autariatus Blečić & E. Mayer, → Amphoricarpos neumayerianus (Vis.) Greuter, Edraianthus tarae Lakušić ex D. Lakušić & Surina, Edraianthus glisicii Černjavski & Soška, Edraianthus serpyllifolius (Vis.) A. DC., Edraianthus graminifolius (L.) A. DC. (Edraianthus jugoslavicus Lakušić), Valeriana pancicii Halácsy & Bald., Silene macrantha (Pančić) Neumayer, Silene saxifraga L., Daphne malyana Blečić, Potentilla clusiana Jacq., Micromeria croatica (Pers.) Schott i druge. Vegetacija kisjelih silikatnih stijena obuhvata pukotine vertikalnih, unutarkontinentalnih silikatnih klifova i stijena, koje se javljaju kako na suvim, termofilnim i insoliranim tako i na zaklonjenim i sjenovitim odsjecima stijena od montanog do subalpijskog i alpijskog regiona. Pored lišajeva, paprati i brojnih mahovina, kao glavni edifikatori javljaju se i mnogobrojni predstavnici rodova Silene L., Saxifraga L., Minuartia L. i sukulentne biljke Jovibarba (DC.) Opiz, → Sempervivum L., → Sedum L. U odnosu na vegetaciju karbonatnih stijena, vegetacija silikatnih stijena je neuporedivo siromašnija. U Crnoj Gori je zastupljen samo jedan široko rasprostranjen vegetacijski red (Asplenietalia septentrionalis Oberd. & al. 1967), koji se u odnosu na nadmorsku visinu diferencira na brdsko-planinske (Asplenion septentrionalis Oberd. 1938), subalpijske (Silenion lerchenfeldianae Horvat & Pawlowski apud Horvat 1949) i alpijske zajednice (Saxifragion cymosae Lakušić 1970), alpijski pojas. Najtipičniji graditelji ovih zajednica su vrste: Asplenium septentrionale (L.) Hoffm., Silene lerchenfeldiana Baumg., Saxifraga cymosa auct.