Valeriana pancicii Halácsy & Bald.
Valeriana officinalis L.
Valeriana tuberosa L.
Valeriana L. (fam. Valerianaceae), odoljeni, rod višegodišnjih zeljastih vrsta sa izduženim, nekad krtolastim rizomom (Valeriana tuberosa L.) i jednostavnim stablima sa polurozetom. Listovi su uglavnom cijeli, rjeđe izdijeljeni (Valeriana officinalis L.). Cvjetovi su sitni, cjevasto-ljevkasti, blago nepravilni, petorežnjeviti. Prašnika su 3, plodnica je podrasla. U našoj flori raste 10 vrsta i podvrsta ovog roda, s tim što Valeriana braunii-blanquetii Lakušić ima neriješen nomenklaturni status. U pitanju je vrsta koja je zbog ekoloških, morfoloških i fenoloških osobenosti izdvojena od njoj sličnih: prokletijski Valeriana bertiscea Pančić i planinski odoljen Valeriana montana L. i opisana kao nova, na materijalu sakupljenom na Bobotovom kuku. I Valeriana bertiscea Pančić ima klasično nalazište u Crnoj Gori (Visoke grede na → Komovima). Raste na krečnjakim siparima dinarskih i skardo-pindskih planina, na kojima gradi zajednice Euphorbio-Valerianetum bertisceae Lakušić (1968) 1970. (na Dinaridima) i Linario-Valerianetum bertisceae Horvatić 1936. (Šara i Korab). Endemičnoj dinarskoj flori pripada i Pančićev odoljen Valeriana pancicii Halácsy & Bald., svojstven krečnjačkim pukotinama visokoplaninskih stijena. Prokletijski i Pančićev odoljen, kao i Valeriana dioica L. subsp. simplicifolia (Rchb.) Nyman i Valeriana dioscoridis Sm., nalaze se na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih vrsta, a Pančićev odoljen je i simbol Botaničke bašte planinske flore na Dulovinama u Kolašinu (→ botaničke bašte). Sa stanovišta međunarodne zaštite važan je i gomoljasti odoljen Valeriana tuberosa L., vrsta koja se na evropskoj Crvenoj listi nalazi u kategoriji taksona za koje postoji mali rizik od izumiranja (LC). Ipak, najpoznatija je macina trava, odoljen, odumljen Valeriana officinalis L., koja se od davnina koristi u narodnoj medicini.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 335–337. Radomir Lakušić, Valeriana braunii-blanquetii Lakušić species nova, Glasn. Republ. Zav. Zašt. Prir. – Prirod. Muz., 8, Titograd, 1975, str. 101. Vilotije Blečić & Radomir Lakušić, Prodromus biljnih zajednica Crne Gore, Glasn. Republ. Zav. Zašt. Prir. – Prirod. Muz., 9, Titograd, 1976, str. 78, 80. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 516–519. Čedomil Šilić, Šumske zeljaste biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 113. Radomir Lakušić, Planinske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 116–117. Čedomil Šilić, Endemične biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 126–127. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 118. Čedomil Šilić, Botanička bašta planinske flore Crne Gore, Kolašin (Dulovine), Valjevo, Agencija Valjevac, 2006, str. 238–239. Snežana Vuksanović, Rasprostranjenje, horološka struktura i centri diverziteta balkanske endemične flore u Crnoj Gori, Doktorska disertacija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, 2016, str. 286. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 239, 276–277.
Izv.: Službeni list Republike Crne Gore, br. 76/06, Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, Podgorica, str. 10.
D. Stešević