Silene vulgaris (Moench) Garcke
Silene acaulis (L.) Jacq.
Silene asterias Griseb.
Silene conica L.
Silene vallesia L. subsp. graminea (Rchb.) Nyman
Silene tommasinii Vis.
Silene L. (fam. Caryophyllaceae), rod pucavaca, puckalica, praskalica, prepoznatljiv po cjevastim i nekad naduvanim čašicama, petočlanoj krunici, 10 prašnika, plodnicom sa 3, izuzetno 5 vratova (Silene latifolia Poir.) i plodom tipa čahure. U našoj flori broji 45 vrsta i podvrsta, od kojih neke životni ciklus završe u jednoj godini (Silene conica L.), a druge su trajne (Silene vulgaris (Moench) Garcke). Listovi su cijeli, donji uglavnom u rozeti, gornji naspramni, pretežno ovalno do jajoliko lancetasti, rjeđe gotovo linearni (Silene saxifraga L.). Latice su bijele, krem ili roze, a samo izuzetno crvene (Silene asterias Griseb.). Pucavci rastu gotovo na svim tipovima staništa (izuzimajući slane i vodene površine), od suvih (Silene conica L.) do vlažih travnjaka (Silene flos-cuculi (L.) Clairv.), preko šuma (Silene viridiflora L.), do planinskih livada (Silene sendtneri Boiss.), kamenjara i točila (Silene vulgaris (Moench) Garcke subsp. glareosa (Jord.) Marsden-Jones & Turrill), visokoplaninskih pukotina stijena (Silene macrantha (Pančić) H. Neumayer). Osam vrsta ima status endema Balkanskog poluostrva, a nekim od njih je upravo Crna Gora klasično nalazište, kao Visoke grede na Komu za Silene macrantha (Pančić) H. Neumayer (opisana kao Heliosperma macranthum Pančić) ili Štirovnik za Silene tommasinii Vis. Tri vrste pucavca su zaštićene nacionalnom legislativom: Silene asterias Griseb., Silene vallesia L. subsp. graminea (Rchb.) Nyman i Silene macrantha (Pančić) H. Neumayer. Proljećni listovi običnog pucavca (Silene vulgaris (Moench) Garcke) i cijela mlada biljka mogu se konzumirati kao svježi ili kuvani.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 52–57. Ljubomir Mišić & Radomir Lakušić, Livadske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1989, str. 24. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 117–118. Radomir Lakušić, Planinske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 25–26. Čedomil Šilić, Endemične biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 28–32. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 55–56. Čedomil Šilić, Botanička bašta planinske flore Crne Gore, Kolašin (Dulovine), Valjevo, Agencija Valjevac, 2006, str. 197–198, 237. Danijela Stešević & Danka Caković, Katalog vaskularne flore, Tom I, Podgorica, CANU, 2013, str. 204–222. Snežana Vuksanović, Rasprostranjenje, horološka struktura i centri diverziteta balkanske endemične flore u Crnoj Gori, Doktorska disertacija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, 2016, str. 232–235. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 310, 314.
Izv.: Službeni list Republike Crne Gore, br. 76/06, Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, Podgorica, str. 3.
D. Stešević