Viola tricolor L.
Viola biflora L.
Viola elegantula Schott
Viola calcarata L. subsp. zoysii (Wulfen) Murb.
Viola L. (fam. Violaceae), rod ljubičica, nježnih jednogodišnjih (Viola kitaibeliana Schult.) ili višegodišnjih zeljastih vrsta (Viola riviniana Rchb.), sa listovima u rozeti (Viola odorata L.) i/ili na stablu (Viola arvensis Murray), cijelim (Viola biflora L.) ili dijeljenim (Viola elegantula Schott), uvijek sa zaliscima. Cvjetovi su jednosimetrični, pentamerni, sa ostrugom, uglavnom ljubičasti, nekad trobojni (Viola tricolor L.) ili žuti (Viola calcarata L. subsp. zoysii (Wulfen) Murb.). U flori Crne Gore rod je zastupljen sa 24 vrste i podvrste i 1 hibridom. Staništem su vezane za šume (Viola reichenbachiana Boreau), travnjake od nizijskih do planinskih predjela (Viola tricolor L.), planinske livade (Viola elegantula Schott) ili snježanike (Viola calcarata L. subsp. zoysii (Wulfen) Murb.). Dok su neke kosmopoliti (Viola arvensis Murray), druge su holarktičkog (Viola biflora L.), evroazijskog (Viola hirta L.), sredozemnog rasprostranjenja (Viola alba Besser), dok su šest endemi Balkanskog poluostrva (Viola chelmea Boiss. & Heldr. subsp. vratnikensis Gáyer & Degen, Viola elegantula Schott, Viola orphanidis Boiss. subsp. nicolai (Pant.) Valentine, Viola pseudaetolica Tomović, Melovski & Niketić, Viola suavis M. Bieb. subsp. austrodalmatica Mereda & Hodálová i Viola tricolor L. subsp. macedonica (Boiss. & Heldr.) A. Schmidt). Na materijalu sakupljenom u Crnoj Gori opisane su tri nove vrste: Viola speciosa Pant., Viola nicolai Pant. – nazvana po kralju → Nikoli I Petroviću Njegošu i Viola chelmea Boiss. & Heldr. subsp. vratnikensis Gáyer & Degen (syn. Viola vilaensis Hayek). Zajedno sa Viola elegantula Schott nalaze se na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih biljaka. Ljubičice su element dekorativne i medonosne flore. U etnobotanici se, kao ljekovite ili jestive, koriste Viola arvensis Murray, Viola odorata L. i Viola tricolor L.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 101–105. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 189, 300. Čedomil Šilić, Šumske zeljaste biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 58. Ljubomir Mišić & Radomir Lakušić, Livadske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1989, str. 31. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 150–151. Radomir Lakušić, Planinske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 42–43. Čedomil Šilić, Endemične biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 74–76. Veroljub Umeljić, U svetu cveća i pčela: Atlas medonosnog bilja, Kragujevac, Veroljub Umeljić, 2003, str. 46. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 88. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 168. Snežana Vuksanović, Rasprostranjenje, horološka struktura i centri diverziteta balkanske endemične flore u Crnoj Gori, Doktorska disertacija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, 2016, str. 244–246. Danka Caković & Danijela Stešević, Katalog vaskularne flore, Tom II, Podgorica, CANU, 2021, str. 447–456. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 126, 237, 419.
D. Stešević