Sintetska djela šireg teritorijalnog opsega u kojima je obuhvaćena Crna Gora. Pregled ove vrste literature treba početi od djela → Roberta Visianija Flora Dalmatica, 1–3 (1: 1842, 2: 1847 i 3: 1852) i Florae Dalmaticae supplementum, 1–2 (1872. i 1877/1882). Osim sopstvenih istraživanja Visiani je sintetizovao i kritički obradio rezultate drugih botaničara. U teritorijalnost djela uključena je → Boka Kotorska, → Orjen i Paštrovići, koji su u to vrijeme bili u sastavu austrougarske pokrajine Dalmacije. Godine 1877. → Paul Ascherson i → August Kanitz u Klužu (Claudiopoli) publikuju Catalogus cormophytorum et antophytorum Serbiae, Hercegovinae, Montis Scodri, Albaniae. U pitanju je samo spisak biljnih vrsta, u kojem je Crna Gora ozačena skraćenicom „Mt” (Monte Scodri), a biljke za njenu teritoriju preuzete su od → Josifa Pančića, → Josefa Pantocseka i Roberta Visianija. Rezimirani pregled flore Evrope pripremio je Carlo F. Nyman u knjizi Conspectus Florae Europae (Örebro, 1878–1882 i Supplementum, 1883–1890), u kojem se sporadično pominje i Crna Gora. Prvo opsežno, cjelovito i kritički koncipirano djelo je Prodromus Florae Peniinsulae Balcanicae, publikovano u nastavcima u Berlinu (1824–1933), austrijskog botaničara → Augusta Hayeka. Posljednja sveska izašla je poslije Hayekove smrti u obradi → Friedricha Markgrafa. Crna Gora je označena skraćenicom „Mt” (Montenegro) i obuhvata teritoriju u starim granicama „ante annum 1913”, što znači bez Boke Kotorske i Paštrovića, koji su ranije bili u sastavu austrougarske pokrajine Dalmacije. Takođe, nije obuhvaćen znatan śeverni i śeveroistični dio sadašnje Crne Gore, koji je dugo pripadao osmanskoj imperiji. Engleski botaničar → William Bertram Turrill objavio je značajno fitogeografsko djelo The Plant-Life Balkan Peninsula (Oxford, 1929). U njemu je Crna Gora predstavljena sa 2.362 vrste, među kojima su: 20 vrsta crnogorski endemi, 210 balkanski, a 173 alpski florni elementi. Najveći poduhvat kritičke obrade i objedinjavanje flore Evrope učinjen je u Kembridžu (Cambridge) publikovanjem djela Flora Europaea u pet tomova: 1 (1993 – drugo dopunjeno izdanje), 2 (1968), 3 (1972), 4 (1976) i 5 (1980). Teritorija tadašnje države Jugoslavije obuhvaćena je integralno sa oznakom „Yu”. Floru mediteranskog područja kritički je obradio i objedinio → Werner Greuter (sa saradnicima: M. H. Burdet i G. Long) u djelu Med-Checklist: 1 (1984), 3 (1986), 4 (1989) i 2 (2008, naknadno). I u ovom djelu prostor bivše države Jugoslavije označen je primjereno vremenu kada su knjige objavljivane sa kraticom „Yu”. Prve pokušaje da se sintetizuju znanja o vegetaciji Balkanskog poluostrva, ili jednog njegovog dijela, učinili su: → Lujo Adamović u više publikacija, a na prvom mjestu u djelu Die Vegetationsverhältnisse der Balkanländer (1909), potom → Günther Beck-Mannagetta u djelu Die Vegetationsverältnisse der illyrischen Länder (1901). U savremenom shvatanju nauke o biljnim zajednicama, najobimnije i najtemeljitije djelo o vegetaciji Balkana pripremili su i publikovali → Ivo Horvat, Vjekoslav Glavač i Heinz Ellenberg: Vegetation Südosteuropas (Stuttgart, 1973). U djela šireg teritorijalnog opsega od značaja za Crnu Goru mogu se uvrstiti i ona koja su objedinjavala cjeloviti prostor bivše države Jugoslavije, kakva su: → Fran Kušan, Prodromus flore lišaja Jugoslavije (1953) i → Zlatko Pavletić, Prodromus flore briofita Jugoslavije (1955). Ovoj grupi pripadaju započeta (ali nedovršena) djela: Catalogus Florae Jugoslaviae (SAZU, Ljubljana) i Analitička flora Jugoslavije (Ins. Bot. Sveuč., Zagreb). Danas, u vrijeme tehnološke revolucije, uspostavljene su on-line baze podataka vaskularne flore, koje se stalno dopunjavaju novim podacima. Jedna takva baza podataka je i Euro+Med PlantBase, koja predstavlja informacijski sistem za vaskularne biljke Evrope i mediteranske regije. Urednici Baze su: Werner Greuter, Vernon Heywood, Stephen Jury, Karol Marhold, Pertti Uotila i Benito Valtes. U Bazi je Crna Gora označena kodom – Cg.