Botaničke bašte, naučnoistraživačke i kulturno-prosvjetne ustanove u kojima se čuvaju kolekcije živih biljaka. U Državnom arhivu Crne Gore sačuvana je dokumentacija o pokušaju da se u Knjaževini Crnoj Gori formira botanička bašta na Cetinju. Tako je profesor Niko(la) Ivanković 1888. godine dostavio Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova nacrt bašte sa navodom biljaka koje su zasađene i onih koje tek treba da se zasade. Naredne godine urađen je idejni projekat botaničke bašte sa teniskim terenom i hipodromom koji nikada nije realizovan. Hrvatski botaničar Vale Vouk, prilikom posjete Herceg Novom 1934. godine, publikovao je članak o potrebi i mogućnostima formiranja jednog velikog vrta na Jadranu. Motivisan tom idejom profesor biologije Dušan Popović, osnivač Zavičajnog muzeja u Herceg Novom, nakon Drugog svjetskog rata u prostranom dvorištu Muzeja formirao je i botanički vrt imenovan kao „Botanički vrt Zavičajnog muzeja”. U njemu je uglavnom uzgajivana egzotična flora sa dopunom autohtonim mediteranskim vrstama. Umjesto da se dograđuje i floristički dopunjuje, vrt je u potpunosti zapušten, o čemu je hroničar → Ante Sterniša ostavio 2006. zapis: „Nažalost, danas ovaj vrt teško može da nosi epitet botanički, s obzirom na to da je u velikoj mjeri devastiran nebrigom korisnika i nadležnih institucija”. Karakter botaničke bašte donekle ima i Arboretum na Grahovu, koji je 1964. osnovao general Vojo Kovačević (→ Arboretumi). Prva botanička bašta u Crnoj Gori, u punom strukovnom značenju toga pojma, jeste „Botanička bašta planinske flore Crne Gore” u Kolašinu (Dulovine). Osnovali su je → Daniel Vincek i Vjera Vincek 1981. godine uz stručnu pomoć Rada Drenkovskog, direktora Botaničke bašte u Skoplju i → Vukića Pulevića, botaničara iz Podgorice. Vrlo brzo je uspostavljena saradnja sa poznatim botaničarima i poznavaocima baštovanske problematike: → Čedomilom Šilićem (Sarajevo) i → Tonetom Wraberom (Ljubljana), → Geraldom Parollyem (Berlin) i mnogim drugim, koji su značajno doprinijeli napredovanju i afirmaciji Bašte. Površina Bašte je oko 650 m² i nalazi se na nadmorskoj visini od 1.000 m. Biljke su prve godine unošene eksperimentalno sa planine → Bjelasice, a kasnije i sa drugih planina: → Rumije, → Orjena, → Lovćena, → Ljubišnje, → Durmitora, → Sinjavine, Moračkih planina, → Komova, → Prokletija, iz kanjona crnogorskih rijeka i drugo. Uzgajano je oko 500 najznačajnijih planinskih i visokoplaninskih vrsta, koje su uglavnom endemiti, relikti, prorijeđene, ugrožene i zaštićene vrste, kao i ljekovite biljke. Bašta ima bogatu i sređenu dokumentaciju: biblioteku, fotodokumentaciju, arhiv, fenološke podatke, kolekciju sjemena, priručni herbarijum, a u vremenu 1994–2002. izdavala je tromjesečni Bilten. Zakonom je zaštićena kao spomenik prirode. Utvrđenim dogovorom država Crna Gora je preuzela vlasništvo i upravljanje Botaničkom baštom planinske flore u Kolašinu, sa prenesenom obavezom da Nacionalni parkovi Crne Gore vode brigu o njenom stručnom unapređivanju, korišćenju i zaštiti. Kao plod dugogodišnjeg rada plavskog nastavnika biologije i floriste → Milutina Praščevića, osnovana je 1993. godine u selu Brezojevici kod Plava Botanička bašta „Velemun” u kojoj se uzgaja preko 350 vrsta – karakterističnih predstavnika prokletijske flore. Posebna pažnja je usmjerena na endemske, rijetke, zaštićene, dekorativne i ljekovite vrste.