Šilić, Čedomil, bosanskohercegovački botaničar (Sarajevo, 4. II 1937 – Sarajevo, 21. X 2010). Srednju šumarsku školu započeo je u Banjoj Luci, a završio 1956. na Ilidži kod Sarajeva. Diplomirao je šumarstvo na Univerzitetu u Sarajevu 1963. godine. Nakon diplomiranja kratko je radio kao upravnik Planinske bašte na Trebeviću iznad Sarajeva. Krajem 1964. zapošljava se kao kustos za botaniku u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Ujedno je bio i rukovodilac Botaničkog vrta. Godine 1996. odlazi u penziju. Pod mentorskim rukovodstvom → Ernesta Mayera doktorirao je 1974. godine na Univerzitetu u Ljubljani. Utvrđenim redosljedom Šilić je dobijao strukovna i naučna zvanja: kustos 1966, viši kustos 1971, naučni saradnik (nakon doktoriranja), viši naučni saradnik (u dva mandatna perioda) i naučni savjetnik 1985. godine. Čedomil Šilić je još kao učenik i student dolazio na → Durmitor, a kasnije je na česte dolaske u Crnu Goru bio upućen preko terenskih istraživanja vezanih za izradu doktorske disertacije, koja se odnosila na neke od najkomplikovanijih rodova iz fam. → Labiatae (Lamiaceae), čiju je taksonomsku i fitogeografsku reviziju uspješno završio i publikovao u Sarajevu, 1979. godine, u knjizi Monografija rodova Satureja L., Calamintha Miller, Micromeria Bentham, Acinos Miller i Clinopodium L. u flori Jugoslavije. Morfološku raznolikost ovih rodova Šilić je predstavio sa 163 taksona u flori Jugoslavije: 38 vrsta, 10 podvrsta, 29 varijeteta, 81 forma i 5 spontanih bastarda. Od toga su 26 taksona novi za nauku, među kojima je poveći broj iz Crne Gore, od kojih se ističe nova vrsta Satureja horvatii Šilić, otkrivena na → Orjenu. U okviru projekta „Priroda Jugoslavije”, Šilić je pokrenuo višetomnu ediciju sa prvom knjigom Atlas drveća i grmlja (1973), potom izlazi njegova druga knjiga Šumske zeljaste biljke (1977) i treća Endemične biljke (1984). Nešto kasnije Šilić publikuje i četvrtu knjigu Ukrasno drveće i grmlje (1990). Sa novim knjigama ediciju su nastavili drugi botaničari (→ Ljubomir Mišić i → Radomir Lakušić). Koliko je knjiga Endemične biljke značajna za upoznavanje endema u crnogorskoj flori govori podatak da od prikazanih 160 vrsta njih 104 žive na prostoru Crne Gore. Za 30 vrsta sa Šilićevog spiska, klasično nalazište je upravo u Crnoj Gori. Probleme iz crnogorske flore Šilić je obrađivao i u kraćim prilozima i raspravama. Opisao je novu vrstu Scilla lakusicii Šilić, kojoj pripadaju populacije ranije označene kao Scilla pratensis W. K. ili Scilla litardierei Breistr. Šilić je 2006. publikovao opsežno djelo Botanička bašta planinske flore Crne Gore – Kolašin (Dulovine). U pitanju je knjiga koja je dala najmjerodavniju legitimaciju prvom botaničkom vrtu u Crnoj Gori.