Visokoplaninska vegetacija, u užem smislu je vegetacija iznad gornje šumske granice. Zahvata alpijski pojas najviših Dinarskih planina: → Maglića, Volujaka, → Durmitora, → Komova i → Prokletija. Na ostalim dinarskim planinama ova se vegetacija javlja diskontinuirano, u pojasu klekovine bora → Pinus mugo Turra, a ponekad u zoni subalpijskih šuma munike → Pinus heldreichii Christ., bukve → Fagus sylvatica L. i smrče → Picea abies (L.) H. Karst. Izgrađuju je biljke prilagođene niskoj temperaturi, hladnoj podlozi, jakim vjetrovima, intenzivnom sunčevom zračenju, fiziološkoj i fizičkoj suši, velikim ekstremima temperature staništa u toku dana i noći, kao i u toku godine, kratkom vegetacionom periodu. Ovoj vegetaciji pripadaju planinske rudine na kiśelim tlima Caricetea curvulae Br.-Bl. 1948, planinske rudine na krečnjacima Elyno-Seslerietea Br.-Bl. 1948, vegetacija oko → sniježnika Salicetea herbaceae Br.-Bl. 1947, vegetacija → sipara alpijskog pojasa Arabidetalia flavescentis Lakušić 1968, vegetacija u pukotinama → stijena Amphoricarpetalia Lakušić 1968, vegetacija niskih cretova sveze Narthecion scardici Lakušić 1966. Pojedini visokoplaninski masivi imaju različitu visokoplaninsku vegetaciju u zavisnosti od njihovog geografskog položaja, reljefa i klimatske zone u kojoj se nalaze. U širem smislu visokoplaninska vegetacija obuhvata i širi ili uži pojas ispod gornje šumske granice, kao što su, na primjer, neke četinarske šume.