Muzički instrumenti, predmeti izrađeni za proizvodnju zvuka. Prema opšte prihvaćenoj Hornbostel-Sachsovoj (HS) klasifikaciji postavljenoj 1914, koja se temelji na materiji kao izvoru zvuka i načinu dobijanja zvuka, muzički instrumenti su podijeljeni u četiri osnovne skupine: idiofone, membranofone, kordofone i aerofone. Muzički instrumenti su se koristili u magijskim obredima i ritualima, a njihova simbolika i značenje je zavisilo od materijala od kojeg su pravljeni, konstrukcijskih osobina i dekorativnih elemenata (djelovi instrumenta i/ili ukrasi imali su magijsko ili simboličko značenje), te njihovih akustičkih osobina. Arheološka istraživanja u Crnoj Gori su pokazala da su se muzički instrumenti i upotrebni predmeti koji proizvode zvuk iz skupine idiofonih i aerofonih koristili u kontinuitetu od praistorijskog perioda do danas. Naziv idiofoni (starogrč. phone – zvuk, lat. idio – sam) odnosi se na instrumente napravljene od prirodnih materijala koji, zahvaljujući svojoj čvrstoći i elastičnosti, daju zvuk bez potrebe za napetom membranom ili žicama. Definisanjem grupe idiofonih instrumenata omogućena je klasifikacija različitih naprava i upotrebnih predmeta koji proizvode zvuk, arheološkim nalazima često identifikovanih kao kultno-magijska oruđa. Prvi pouzdani tragovi o postojanju predmeta koji se mogu svrstati u grupu idiofonih instrumenata u Crnoj Gori datiraju još iz praistorijskog perioda. Među najznačajnija nalazišta spada potkapina → Crvena stijena. Među najstarije idiofone instrumente spadaju protivudarni instrumenti ili protivudarne klepetaljke, kod kojih se zvuk proizvodi na način da dva ili više koordiniranih zvučećih tijela udaraju jedan o drugi. U praistorijskom periodu, kao protivudarne klepetaljke su se koristile životinjske kosti i kamene ploče. Jačina zvuka je zavisila od vrste klepetaljke i jačine udarca. Njihova funkcija je bila izvođenje određenih ritmičkih obrazaca koji su, najvjerovatnije, imali signalnu funkciju. U trinaestom sloju ove potkapine, poznatim pod nazivom nazupčani musterijan, pronađeno je nekoliko predmeta sa nazubljenim rubovima. Među predmetima iz dvanaestog stratuma pronađena su i dva sa rubovima nazupčanim na prilično neuobičajen način za ovu vrstu alatke. U mlađim neolitskim slojevima (→ Neolit) pronađena su izdužena strugala. Prema HS klasifikaciji, na strugalu ili strugaljki se može proizvesti posredan ili neposredan pokret struganja, koji se proizvodio tako što nezvučeće tijelo struže preko nazubljenog zvučećeg tijela i naizmjenice je zupcima podignuto i odskače od površine ili elastično tijelo struže preko nazubljenog nezvučećeg tijela i na isti način proizvodi seriju zvukova. U ovom slučaju, nezvučeće tijelo je mogla biti životinjska kost, rog, drvo ili pak nezupčani kamen. Upotreba strugala u svojstvu idiofonih instrumenata zasigurno je imala magijsku ili ritualnu funkciju. Najstariji aerofoni instrumenti (starogrč. phone – zvuk; lat. aer – vazduh) tipa bridnih svirala na kojima se zvuk proizvodi duvanjem preko oštrice, tj. ruba cijevi pronađen je u dvanaestom stratumu potkapine Crvena stijena. Svirala potiče iz posljednje faze srednjeg → paleolita, odnosno kasnog musterijena, a njena približna starost je 40.000 godina. Napravljena je od kosti divokoze (Rupicapra rupicapra), dužine 5 cm sa perforacijama sa obje bočne strane u dijelu bliže proksimalnom kraju zgloba. Rupice su gotovo iste veličine i oblika, na jednom dijelu neznatno zasječene. Na proksimalnom dijelu falanksa se primjećuje neuglačani dio otvora. Dakle, riječ je o svirali u koju se duva s bočne strane. Moglo bi se pretpostaviti da se svirala nosila na uzici, te je zbog toga dolazilo do trenja i oštećenja ruba. Sviralom su se mogli oponašati zvukovi iz prirode, mogla se koristiti kao signalni instrument osobito tokom zajedničkog lova ili pak u određenim ritualima. Na lokalitetu → Beran krš pronađeni su očnjak divlje svinje i parcijalno probušena kost, koja asocira na koštanu sviralu. Oba nalaza potiču iz mlađeg neolita. Očnjak divlje svinje je dužine 10–12 cm, u srednjem dijelu namjerno proširen, sa malom rupicom na vrhu i širim otvorom na vratu zuba, što jasno ukazuje da se mogao koristiti kao muzički instrument. U jednom grobu otkrivenom na gradini Međeđa glava nedaleko od Podgorice pronađena je ogrlica/niska sa više probušenih životinjskih zuba. Ovaj nalaz koji potiče iz ranog → bronzanog doba može se tretirati kao idiofoni instrument definisan kao skupina zvučećih tijela nanizanih na vrpcu ili konopac na kojem se zvuk proizvodio kretanjem tijela. Slični nalazi iz praistorijskog perioda pronađeni su u pećini → Spila. U jednom od tumula na lokalitetu → Žugića guvno pronađen je jelenji rog koji spada u skupinu aerofonih instrumenata, podskupina zavojitih truba kod kojih pužnica ima funkciju trube. Ispod gornjeg otvora koji je služio za duvanje, na rogu je izbušena jedna rupica koja je omogućavala izvođenja dva tona različite visine. Najznačajnija karakteristika izvođačke prakse su razne varijante ritmičkih obrazaca koje se izvode na jednom ili dva tona. Na taj način se, unaprijed utvrđenim obrascima, ostvarivala signalna funkcija životinjskog roga. Životinjski rog su najčešće koristili lovci (kasnije i pastiri), a njegovim zvukom su ukazivali na različite opasnosti. Iz perioda mlađeg neolita potiču praporci, mali idiofoni instrumenti izrađeni od bronze po jedan ili u obliku dvije spojene polulopte u čijoj unutrašnjosti se nalaze male kuglice. Spadaju u skupinu idiofonih instrumenata tipa posudastih zvečki kod kojih se zvuk proizvodi potresanjem, odnosno udaranjem zvečećeg tijela jedno o drugo i/ili u zid posude. Bronzani lanac i privjesci u obliku praporaca pronađeni su u ilirskom kneževskom grobu na lokalitetu → Lisijevo polje. Praporci su različitih veličina, jajolikog oblika sa različitim brojem i različitim veličinama proreza tipa rešetki. U unutrašnjosti praporca nalazi se jedna ili više manjih kuglica koje se slobodno kreću. Na vrhu je zakačena jedna veća alka kroz koju se provlačio lanac od tanko isprepletene bronzane žice od kojeg su ostali samo djelovi. Praporci na lancu, kao → nakit za koji bi se moglo reći da je imao i statusnu simboliku, korišteni su u funkciji instrumenta na kojem se zvuk proizvodio udaranjem zvečećeg tijela (kuglica) jedno o drugo, kao i u zidove praporca, te udaranjem jednog praporca o drugi do kojeg je dolazilo kretanjem tijela. Na istom nalazištu pronađen je bronzani praporac bez alke u kojem se nalazi nekoliko bronzanih kuglica. Na nalazištu → Miljac pronađen je dobro očuvan okrugli bronzani praporac sa prorezima tipa rešetki. Na vrhu praporca se nalazi alka, a na donjem dijelu se nalazi nožica u obliku obrnutog slova T. Zanimljiv nalaz sa → Duklje predstavlja okrugli bronzani predmet čija namjena nije utvrđena. Sastavljen je od dva kalotasta dijela, čiji su prečnici 6,4 cm, a debljina 1,9 cm. Na sredini kalotastog dijela se nalazi rupica, a na rubovima su spojeni alkicama koje рri pokretu proizvode zvuk. Prvi materijalni dokazi o postojanju zvona na tlu Crne Gore datiraju iz III ili IV vijeka. Zvona spadaju u grupu idiofonih instrumenata tipa klepetaljnih zvona koji imaju fiksno klatno. Sastoje se od rezonatora (zvona), vješala za klatno i klatna koji se nalaze unutar rezonatora, te alke na vrhu rezonatora. Na nalazištu Lužac (→ Kamenjače) pronađena su dva bronzana zvona trapezastog oblika. Veće zvono je dimenzija 18 x 12 x 6 cm, a manje 12 x 8 x 4 cm. Na manjem zvonu je sačuvano klatno. Zvuk na zvonu se proizvodio pokretima. Pokretanjem zvona pokreće se i klatno smješteno unutar rezonatora. Na taj način klatno udara u strane rezonatora i proizvodi zvuk. Udar klatna o rezonator se postiže na samom rubu otvora. Vibracije su najjače na samom otvoru rezonatora, dok u unutrašnjosti, pri samom tjemenu, gotovo nestaju. Slični tipovi zvona iz istog perioda su pronađeni na različitim lokalitetima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Oba zvona se mogu smatrati pretečama stočnih zvona koja su i danas u upotrebi. Na mlađoj → nekropoli II u → Kominima pronađeno je malo čašasto bronzano zvono, dužine 2,7 cm i prečnika 2,2 cm. Zvono se sastoji od rezonantnog tijela na čijem vrhu se nalazi alkica, a u unutrašnjosti vješalo za klatno, koje nije sačuvano. Oblik i veličina ovog zvona se značajno razlikuju od dva prethodno pomenuta, stoga se zasigurno razlikuje i njihova funkcija. Pored pronađenih muzičkih instrumenata i upotrebnih predmeta koji proizvode zvuk, značajni su umjetnički prikazi instrumenata i scena muziciranja na upotrebnim predmetima. Na keramičkim peharima pronađenim na Duklji i Zlatici iz II–IV v. prikazane su scene → Dionisove trijumfalne povorke sa različitim instrumentima.