Dionis (Bah, Liber; starogrč. Διόνυσος,, lat. Bacchus, Liber), trako-grčko božanstvo vegetacije, koje se kao i sve rastinje u prirodi stalno obnavlja. Prikazano je u vidu zrelog, bradatog muškarca u dugom hitonu sa bršljanom u kovrdžavoj kosi, peharom ili vinovom lozom u rukama. Od V v. p. n. e. predstavlja se kao nježan i lijep mladić. Liber je staroitalsko božanstvo plodnosti. Poistovjećivanjem sa Dionisom postaje bog vinove loze i vina. U Rimu je poštovan zajedno sa Cererom i Liberom. Kult Dionisa u Rim je prenesen početkom V v. p. n. e., zajedno sa Demetrom i Korom, pa ova božanska trijada predstavlja pandan trojstvu Liber–Cerera–Libera. Liber (Dionis ili Bah) spada u red omiljenih božanstava u rimskim provincijama, između ostalih i u → Dalmaciji. Poznate su brojne posvete, likovne predstave i predmeti kultnog karaktera, a izvjesno je da je na ovom prostoru postojalo i više svetilišta posvećeno ovom božanstvu. Sa područja Crne Gore potiče jedna posveta iz → Duklje, gdje se božanstvo naziva uobičajeno, Liber Pater. Kako je Dionis vremenom dobio htonske karakteristike, to se motivi vezani za njegovu ikonografiju, prije svega vinova loza, grožđe i bršljan rado prikazuju na spomenicima funerarnog karaktera. Nadgrobni spomenici sa ovom tematikom naročito su brojni na → nekropoli Municipijuma S… (→ Komini), a ima ih i u → Otilovićima. Pokretni nalazi vezani za ovaj kult potiču sa antičkih nekropola i naselja u → Budvi, Duklji i → Risnu, kao i iz groba sa Zlatice (→ Doljani). Pretežno je riječ o predstavama Dionisove pratnje na luksuznom keramičkom posuđu (→ Muzički instrumenti) i rijetkim bronzanim figurinama, datovanim u posljednje vjekove stare i prve vjekove nove ere (Budva: kantaros sa likom Satira; posuda u vidu figure Satira; Risan: kalup u vidu Menade; bronzana figurina sjedećeg Silena; Duklja: pehari sa scenama Dionisove trijumfalne povorke; Zlatica: pehar sa scenama Dionisove trijumfalne povorke).