Antičke komunikacije, mreža puteva izgrađenih u doba antike. Neposredno nakon pacifikacije → Ilirika, Rimljani su otpočeli izgradnju strateških puteva, kroz novoosvojene krajeve zbog razvoja trgovine. Za sagledavanje antičkih komunikacija u Crnoj Gori služe uglavnom dva antička → itinerara – Tabula Peutingeriana i Itinerarium Antonini, oba iz IV vijeka. U pomenutoj Tabuli, na trasi puta koja je vodila kroz unutrašnjost teritorije, navedene su sljedeće stanice sa označenim rastojanjima u hiljadama koraka (millia passum): Leusinum XII – Saluntum XVII – Anderva VI – Varis XI – Salunto XVII – Halata X – Bersumno XVI – Cina XX – Scobre, dok su u Itinerariumu Antonini navedene: Leusinum XXVII – Anderba XVIII – Salunto XVII – Alata X – Birziminio XVIII – Cina XII – Scodra. Na osnovu ovih podataka moguće je uspostaviti sljedeću trasu rimskog puta, koji je dijelom vodio kroz unutrašnjost Crne Gore: Leusinum (Panik) – Salthua (→ Riječani) – → Anderba (Nikšić, Ogradice u Ozrinićima ili Moštanica u Štedimu) – Varis (?) – Salunto (?) – → Alata (Spuž ?) – Birziminium (→ Birziminijum, ušće Ribnice ?, Zetska ravnica ?) – → Cina (→ Vuksanlekići?) – Scodra (Skadar). Ova trasa potvrđena je i nalazima miljokaza sa imenima rimskih imperatora Klaudija, Maksimina Tračanina, Filipa Arabljanina, Decija Trajana i Herenija Etruska (od I do polovine III v.), što svjedoči o njenom dugom trajanju. Na trasi puta koji je vodio duž morske obale, počevši od Epidaura (Cavtat), zabilježene su u Tabuli stanice: Resinum XX – Vicinium XV – Batua XX – Scobre. Trasu ovog puta moguće je samo djelimično pratiti arheološkim nalazima, ali je pravac jasan, s tim što se mora pretpostaviti zamjena mjesta Viciniuma i Batue, pa bi prečišćena varijanta trase glasila: Epidaurum (Cavtat) – Resinum (→ Risan) – Batua (→ Budva) – Vicinium (→ Ulcinj) – Scobre (Skadar). Pored glavnih putnih pravaca pomenutih u izvorima, svakako su postojali i lokalni i vicinalni putevi na prostoru Crne Gore, za koje postoje samo minorni nalazi, koji ne dozvoljavaju precizno utvrđivanje trasa. Posebno je zanimljiv podatak da se → Duklja, najveći antički grad u Crnoj Gori, ne navodi u Tabuli Peutingeriani, niti u Itinerariumu Antonini, jer se, po svemu sudeći, nije nalazio na trasi glavnog puta Narona (Vid kod Metkovića) – Scodra (Skadar). O postojanju navedenih putnih pravaca, kao rezultat terenskih istraživanja, izvjesne podatke pružaju ostaci puteva načinjeni od kamenih ploča, kojima su bili označeni i ivičnjaci, kao i nalazi miljokaza. Tako su u planinskom području iznad Risna, pored ostataka trase i nalaza miljokaza, uočeni i tragovi ozidanih spremišta za vodu, kao i ostaci zidova koji su poticali od manjih građevina. Uočeni ostaci, bez sumnje, pripadaju rimskom putu Risinium–Salthua, koji se vezivao za putni pravac Epidaurum–Anderba–Scodra. Zanimljiva je, pri tome, pretpostavka da su Rimljani za gradnju puteva, uglavnom vojno-političkog karaktera, najvjerovatnije koristili zatečene ceste iz prethodnog perioda, o čemu bi svjedočila činjenica da se na pomenutoj trasi nijesu uočili nikakvi ostaci većih naselja, izuzev sporadičnih tragova zidova, koji su vjerovatno poticali od stražarnica. Posebno značajne podatke o postojanju rimskih puteva pružaju pomenuti miljokazi koji su otkriveni na širem prostoru Crne Gore. Jedan miljokaz sa djelimično očuvanim natpisom u pet redova pronađen je u Riječanima, čiji se značaj ogleda u činjenici da je obilježavao mjesto, gdje se od trase rimske komunikacije Narona–Skodra jedan krak odvajao ka Risiniumu (Risnu). Pored pomenutog, jedan miljokaz otkriven je in situ u Grahovu, na kome je ostalo sačuvano samo nekoliko slova iz natpisa, zatim jedan nađen na raskrsnici puteva u Gornjim Ledenicama sa oštećenim, teško čitljivim natpisom, koji se po svojim paleografskim karakteristikama može datovati u kraj III ili početak IV vijeka. Na lokalitetu Grkavac, na trasi savremenog puta Risan–Grahovo, nalazi se kameni stub sa natpisnim poljem od 6 redova, za koji se po očuvanim slovima u 4. i 5. redu može zaključiti da je posvećen jednom od careva iz porodice drugih Flavijevaca, s kraja III ili početka IV vijeka. Ostaci miljokaza konstatovani su i na lokalitetima Lupoglav, Bobova ulica, Grahovo i Čelina. Značajno je napomenuti da je zahvaljujući nalazima miljokaza i uočenim tragovima, osim u južnim, potvrđeno postojanje rimskih puteva i u sjevernim djelovima Crne Gore, uz mogućnost ukazivanja na nekoliko putnih pravaca. Jedan od njih, vjerovatno je povezivao Saltuu sa Municipiumom S..., prelazeći rijeku Taru u Leverima, gdje je potvrđeno svetilište bogu → Mitri na otvorenom, nastalo u III vijeku. Prema podacima → Artura Džona Evansa ova komunikacija se dijelom mogla pratiti preko Potpeća ka selu → Komini, odnosno Municipiumu S… od koga je jedna saobraćajnica vodila ka naselju u Kolovratu, odnosno u pravcu Polimlja, što je posvjedočeno nalazima miljokaza iz III v. iz → Otilovića, dok je drugi pravac dolinom Ćehotine vodio ka rudarskim centrima u Podrinju.