Vučković, Petar Pero (Ljubotinj, Cetinje, 1873 – Cetinje, 1944), ministar u Vladi Kraljevine Crne Gore (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)). Osnovnu školu, gimnaziju i Bogoslovsko-učiteljsku školu završio je na → Cetinju, a studije filozofije u Moskvi. Po povratku u Crnu Goru, bio je profesor i direktor cetinjske gimnazije i rektor Bogoslovsko-učiteljske škole. U emigrantskoj vladi (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)) → Andrije Radovića bio je ministar prosvjete i crkvenih poslova i zastupnik ministra pravde i ministra unutrašnjih poslova. Nakon ostavke, priključuje se → Crnogorskom odboru za narodno ujedinjenje, ali ubrzo dolazi u sukob sa ovom političkom grupom i u aprilu 1919. odlazi u Italiju. U emigrantskim vladama → Jovana S. Plamenca i → Anta Gvozdenovića obavlja funkciju ministra prosvjete i crkvenih poslova. U martu 1920. sa → Jovom Popovićem napisao je memorandum kralju → Nikoli I Petroviću Njegošu, u kome je tražio okupljanje uglednijih Crnogoraca, koji bi utvrdili novu platformu političkog djelovanja. U septembru 1920. bio je jedan od potpisnika pisma koje je upućeno predsjednicima vlada Italije i Francuske, a u kome se tražilo slobodno izjašnjavanje crnogorskog naroda o budućem državnom statusu. Nakon sukoba među crnogorskom emigracijom (→ Crnogorska politička emigracija 1918–1991), 1922. odlazi u SAD, gdje učestvuje u radu emigrantske grupe koja se okuplja oko lista Montenegrin Herald (Crnogorski glasnik). Nakon proglasa kralja → Aleksandra Karađorđevića o političkoj amnestiji 1925, vratio se na Cetinje, gdje je i penzionisan.