Popović, Jovo (Cetinje, 1872 – Cetinje, 1948), političar. Osnovnu i srednju školu završio je na → Cetinju, a studirao je u Francuskoj. Upravnik crnogorskih pošta i telegrafa postaje 1902. i ovu dužnost obavlja do 1909. godine. Za poslanika Crnogorske narodne skupštine (→ Skupština Crne Gore) biran je tri puta. Od 1909. do početka 1912. otpravnik je poslova i opunomoćeni ministar u Carigradu. Bio je sa → Lazarom Mijuškovićem i → Lujom Vojnovićem u crnogorskoj delegaciji na Londonskoj konferenciji (→ Londonska konferencija 1912–1913. i Crna Gora). Marta 1913. → Edvard Grej, engleski državni sekretar za spoljne poslove, saopštio je Popoviću da se ne napada Skadar, jer sudbina grada zavisi od velikih sila. Aprila 1913, na osnovu instrukcija kralja → Nikole I Petrovića Njegoša, radio je na elaboratu o teritorijalnim kompenzacijama Crnoj Gori za napuštanje Skadra (→ Skadarska kriza 1913). Bio je potpisnik mirovnog ugovora između balkanskih država i Osmanskog carstva. Pred kapitulaciju Crne Gore u Prvom svjetskom ratu (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu) bio je određen od strane Vlade (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)) da sa → Jovanom Matanovićem i Petrom Lomparom utvrdi način polaganja oružja crnogorske vojske. Posljednjih mjeseci austrougarske okupacije vodio je propagandu u korist kralja Nikole. Jedan je od organizatora → Božićnog ustanka 1919. godine.

Literatura: M. Vojvodić, Skadarska kriza 1913. godine, Beograd, 1970; Ž. Andrijašević, Š. Rastoder, Crna Gora i velike sile, Podgorica, 2006; R. M. Raspopović, Diplomatija Crne Gore 1711–1918, Podgorica – Beograd, 1996; N. Rakočević, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu, Podgorica, 1997; N. Hajduković, Memoari, Podgorica, 2000.

I. Tepavčević