Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916). Odlukom knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša o formiranju Državnog savjeta, Ministarstva i Velikog suda, marta 1879. uspostavljena je faktički prva crnogorska vlada sa šest odjeljenja Ministarstva, odnosno šest ministarstava: → Ministarstvo inostranih djela Knjaževine Crne Gore, Ministarstvo unutrašnjih djela, Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo finansija i Ministarstvo vojno. Nadležnosti i organizaciju vlade imao je Državni savjet. Savjet je bio najviša instanca vlasti poslije vladara, a njegovi članovi bili su svi ministri. Savjet je obavljao nadzor nad cijelom državnom upravom, a svi ministarski resori bili su obavezni da mu dostavljaju izvještaje o radu i obavještenja koja od njih traži Državni savjet. Ova institucija imala je nadležnost da obavlja kontrolu rada svih ministarstava, pa je zvanično definisana kao „zakonodavno tijelo i najviša nadzorna državna vlast”. Državni savjet je 1879. imao predsjednika i sedam članova. Predsjednik Državnog savjeta, pa time faktički i predsjednik vlade, bio je vojvoda → Božo Petrović Njegoš. Njegova zvanična titulacija bila je „ministar predsjednik”. On je na ovoj funkciji bio od marta 1879. do decembra 1905. godine. Sve do kraja 1902. nije postojao zakon, pa čak ni uredba kojom se uređuje rad ministarstava i vlade, njihove ingerencije i upravljanje, već je sve bilo podređeno vladarevoj volji. Decembra 1902. knjaz Nikola je proklamovao reformu državne uprave, kada je donijet i Zakon o Knjaževskoj vladi i Državnom savjetu. U Zakonu se kaže da crnogorska vlada obavlja svoju djelatnost na osnovu zakona koji su potvrđeni od strane crnogorskog vladara, a knjaz ima pravo da postavlja i smjenjuje ministre, koji za svoj rad njemu odgovaraju. Crnogorsku vladu čini šest ministarstava: Ministarstvo unutrašnjih djela, Ministarstvo inostranih djela, Ministarstvo pravde, Ministarstvo finansija, Ministarstvo vojno i Ministarstvo prosvjete i crkvenih djela. Ministrima se stavlja u zadatak da rade na pripremi zakona i naredbi iz svojih oblasti i da vrše nadzor nad potčinjenom administracijom. Oni su dužni da knjazu podnose akta, koja zahtijevaju njegovu potvrdu, kao i da mu predlažu činovnike za rad u službi, otpuštanje i penzionisanje. Ustavom za Knjaževinu Crnu Goru (1905) crnogorska vlada je dobila naziv Ministarski savjet. Ustavom je definisano da Ministarski savjet stoji na čelu državne uprave, da je podređen knjazu-gospodaru i da ga čine ministri, a da knjaz-gospodar jednog od ministara imenuje za predsjednika Ministarskog savjeta. Od uvođenja ustavnosti i do kapitulacije Kraljevine Crne Gore u Prvom svjetskom ratu (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu) (1916), obrazovano je sedam vlada, odnosno ministarskih savjeta. U ovom periodu, na čelu Ministarskog savjeta bili su: → Lazar Mijušković (1905–1906), → Marko Radulović (1906–1907), → Andrija Radović (1907), → Lazar Tomanović (1907–1912), → Mitar Martinović (1912–1913), → Janko Vukotić (1913–1915), Lazar Mijušković (1915–1916).