Plamenac, Jovan S. (Boljevići, Crmnica, 1879 – Crmnica, 1944), političar. Nižu gimnaziju završio je u Beogradu, a Učiteljsku školu u Pakracu (1901). Pedagoško-filozofski fakultet studirao je u Jeni (Njemačka). Nakon povratka u Crnu Goru, imenovan je za nastavnika u Bogoslovsko-učiteljskoj školi na → Cetinju, a zatim za školskog nadzornika. Na prvim izborima za skupštinu (→ Skupština Crne Gore) (1906) izabran je za poslanika. U vladi → Lazara Tomanovića (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)) bio je ministar prosvjete i crkvenih djela (april 1907 – april 1909), kao i ministar unutrašnjih djela (april 1909 – januar 1910). Predsjednik Crnogorske narodne skupštine postao je 1911. godine. U Kabinetu generala → Mitra Martinovića bio je ministar unutrašnjih djela (jun 1912 – april 1913) i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih djela. Iz državne službe otpušten je 1914. godine. Na političku scenu vraća se krajem 1918. godine. Bio je organizator oružanog ustanka (→ Božićni ustanak 1919) protiv odluka → Podgoričke skupštine 1918. godine. Imenovan je za predsjednika crnogorske vlade u egzilu (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)) februara 1919. godine. U isto vrijeme obavljao je i dužnost ministra inostranih djela i zastupnika ministra unutrašnjih djela. Ove dužnosti obavljao je do juna 1921, kada je podnio ostavku. Kao predsjednik Vlade, pisao je memorandume, podneske i predstavke, u kojima je iznosio zahtjeve za očuvanje državne nezavisnosti Crne Gore. Uputio je protestnu notu 7. marta 1919. Pariskoj mirovnoj konferenciji (→ Pariska mirovna konferencija 1919–1920. i Crna Gora), nabrajajući zločine koji su počinjeni u Crnoj Gori. Uputio je i Memorandum američkom predsjedniku → Vudrou Vilsonu, jula 1919, sa zahtjevom da se obnovi nezavisnost Crne Gore. U februaru 1925. amnestiran je od strane vlasti Kraljevine SHS i vratio se u Beograd. Nakon povratka u zemlju, imenovan je za ministra-rezidenta Kraljevine SHS u Pragu.