Crnogorski državni simboli, grb, zastava i himna. Prvi poznati državni grb Crne Gore je grb dukljanskog arhonta Petra iz IX vijeka. Grb je poznat sa pečata na kojem se nalazi Bogorodica sa Hristom i krstovi sa strana. Iz perioda vladavine dinastije Vojislavljević, u Narodnom muzeju u Sofiji čuva se pečat kralja Đorđa, sina → Bodina Vojislavljevića koji je vladao Dukljom. Na pečatu je dvojezični natpis. Na aversu su na grčkom jeziku ispisana imena Hrista i Bogorodice, čiji su likovi i predstavljeni. Na aversu je na latinskom jeziku ispisano ime titulara. Na pečatu se ističe i štit sa „kosom lentom”, zdesna ulijevo, koji predstavlja grb Vojislavljevića. Grbovi dinastije Balšić koriste se od kraja XIV vijeka na poveljama i dinarima vladara iz ove porodice. U periodu vladavine Balšića (1360–1421) ova porodica kao svoj grb koristi vučju glavu otvorenih čeljusti, okrenutih nadesno u štitu. Vučja glava će ostati osnovni element i pri modifikacijama grba kod različitih vladara iz ove dinastije. Grb dinastije Crnojević bio je dvoglavi bijeli orao, sa krunama iznad glava orla. Verzije toga grba sa različitim elementima oko dvoglavog orla poznate su sa pečata koji je bio udaren na povelju o osnivanju Cetinjskog manastira iz januara 1485, a nalazi se i na knjigama odštampanim krajem XV vijeka u → Štampariji Crnojevića na → Cetinju. Bijela boja orla, kao i crvena podloga na kojoj se nalazi, poznata je iz mletačkih izvora, a heraldička osnova ovoga grba preuzeta je iz vizantijske tradicije. Za vrijeme dinastije Petrović Njegoš, državni grb prvi put se pojavljuje u vrijeme mitropolita → Petra II Petrovića Njegoša (1830–1851), na crnogorskom pasošu. Osnova za ovaj grb preuzeta je iz grba dinastije Crnojević, tako da je grb bio dvoglavi orao bijele boje sa krstom iznad glava i lavom ispod kandži. Sličan grb se nalazi i na reversu Medalje za hrabrost iz 1841, s tim da je iznad orlovskih glava kruna sa krstom, lav je u štitu na grudima orla, dok su u kandžama skiptar i šar sa krstom na vrhu. Prema ovom grbu kasnije će biti prihvaćen i konačni izgled državnog grba Crne Gore. Grb Knjaževine Crne Gore naslijediće varijantu grba iz doba mitropolita Petra II – dvoglavi orao sa krunom iznad glava, na kojima je krst, sa lavom koji je u pokretu na štitu, dok se u kandžama orla nalazi skiptar i šar na čijim vrhovima je krst. Kao državni grb pri kraju vladavine knjaza → Danila I Petrovića Njegoša (1851–1860) koristiće se i grb na kome će se u štitu naći knjaževi inicijali ćirilicom: D. I. (Danilo Prvi), dok će lav u pokretu biti ispod kandži orla. Ovaj grb na alaj-barjaku iz 1857/58. prvi je prikaz crnogorskog državnog grba u boji. Na zastavi je dvoglavi orao bijele boje, sa zlatnim kljunovima i kandžama, gdje je u desnoj kandži zlatni skiptar, a u lijevoj tamnoplavi šar sa zlatnim okovom i krstom, kruna iznad glava je zlatna sa krstom, inicijali vladara u štitu su takođe zlatni, kao i lav u hodu ispod orla. Dolaskom na vlast knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, zadržaće se grb sa istim elementima, osim što će biti promijenjeni inicijali vladara u štitu, tako da će sada stojati ćiriličko N. I. (Nikola Prvi). Ova verzija grba koristiće se sve do proglašenja Ustava Knjaževine Crne Gore, 19. decembra 1905. godine. Prema članu 28 Ustava, grb Knjaževine Crne Gore je dvoglavi bijeli orao sa carskom krunom iznad glava orla, sa carskim skiptrom u desnoj i šarom u lijevoj kandži. Na prsima mu je lav na crvenom štitu. Grb utvrđen Nikoljdanskim ustavom će ostati državni simbol i po proglašenju Kraljevine Crne Gore (1910), ali sa manjim izmjenama. Na grudima orla štit će biti plave boje, a lav u hodu nalazi se na zelenoj podlozi. Zlatna kruna je kraljevska iznad glava orla. Prvi grb Federalne Crne Gore, koja je odlukama CASNO-a ušla u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije, izradio je 1944. slikar Milan Božović na Cetinju. Centralni dio grba bio je ispunjen masivom planine Lovćen sa Njegoševom kapelom na vrhu, koja je okružena zlatnim lovorovim vijencem. Na dnu je stojala crnogorska zastava trobojka, na čijim je bojama ćirilicom ispisan naziv federalne jedinice: FEDERALNA CRNA GORA. Na krajevima lovorovog vijenca bila je oivičena crvena zvijezda petokraka. U pozadini Lovćena prikazane plave vijuge simbolisale su Jadransko more. Prema Ustavu FNRJ, od 31. decembra 1946, federativna jedinica postala je i NR Crna Gora. Ustavom NR Crne Gore utvrđen je i njen grb. Članom 4 pomenutog ustava kaže se da je državni grb NR Crne Gore predstavljen planinom Lovćen, koja je okružena lovorovim vijencem. Crnogorska zastava trobojka obavija vijenac u donjem dijelu. Prostor između krajeva lovorovog vijenca ispunjava oivičena, crvena petokraka zvijezda. Na vrhu planine je Njegoševa kapela, to jest crkva posvećena Sv. Petru Cetinjskom (→ Petar I Petrović Njegoš), u kojoj je Njegoš sahranjen. Planina Lovćen sa strana ima plave vijuge, kojima je prikazano more, kao i pet vjekova crnogorske borbe za slobodu. Autor ovog grba je crnogorski slikar Milo Milunović. Novim ustavom iz 1963. promijenjen je službeni naziv jugoslovenske socijalističke zajednice u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. To je pratilo i izradu novog ustava sada SR Crne Gore. Članom 7 ovog ustava ustanovljen je grb Crne Gore sa istim elementima grba iz 1947. godine. Izuzetak je različiti nacrt oivičene, crvene petokrake zvijezde. Donošenjem Ustava SFRJ, od 21. februara 1974, ponovo dolazi do promjena na grbu SR Crne Gore. Ustav SR Crne Gore u članu 6 donosi grb sa istim elementima kao do tada. Jedina razlika bila je u izgledu petokrake zvijezde, koja više nije bila oivičena, već je cijela bila u crvenoj boji. Nakon nestanka SFRJ, Crna Gora i Srbija su u aprilu 1992. formirale SRJ. Crna Gora 12. oktobra 1992. donosi Ustav, čiji član 6 utvrđuje da među ostalim simbolima Crna Gora ima i svoj grb. Zakon o grbu i zastavi RCG donijet je krajem decembra 1993. godine. Novoustanovljeni grb RCG postao je bijeli dvoglavi orao u poletu, sa šarom u lijevoj i skiptrom u desnoj kandži. Na prsima dvoglavog orla je crveni štit, na kojem se nalazi zlatni lav u hodu. Likovnu izradu grba potpisao je grafičar Bogdan Kršić. Skupština Crne Gore je Zakonom o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore, u julu 2004, donijela odluku o promjeni državnog grba. Članom 4 ovog zakona propisano je da je grb Crne Gore dvoglavi zlatni orao sa krilima u poletu. Na prsima orla je štit sa lavom na zelenom polju i u plavoj pozadini. Kruna iznad orlovskih glava je zlatna i sa krstom na vrhu. U desnoj kandži orla je zlatni skiptar sa krstom, dok je u lijevoj kandži plavi šar sa zlatnim okovom i krstom. Grb je na crvenoj podlozi. U odnosu na grb iz 1993. promjene se ističu u izgledu i boji dvoglavog orla i štita na prsima. Na referendumu 21. maja 2006. (→ Referendum o državnopravnom statusu Crne Gore) građani Crne Gore su izglasali suverenu državu, čime je Državna Zajednica Srbija i Crna Gora prestala da postoji. Ustavotvorna skupština Republike Crne Gore je 19. oktobra 2007. donijela novi ustav. U dijelu Ustava o državnim simbolima potvrđuje se odluka Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore iz 2004. godine. U članu 4 Ustava ističe se ukratko da je grb Crne Gore zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima. Za razliku od grba, izgled državne zastave Crne Gore u srednjem vijeku nije moguće utvrditi. Tek od posljednjih decenija XVII vijeka, u vrijeme Morejskog rata, poznat je izgled crnogorske zastave. Crnogorski odredi koji su ratovali na strani Mletačke republike protiv Osmanskog carstva koristili su zastavu na kojoj je centralni simbol bio krst. Postoje i podaci o crnogorskoj zastavi u vrijeme → Šćepana Malog (1768). Dubrovački trgovci su je opisali kao bijelu zastavu, sa crvenim okvirom i zlatnim krstom na vrhu koplja. Biolog Bartolomeo Bjazoleto, koji je posjetio Crnu Goru 1838, zapisuje da je crnogorska zastava bijele boje sa crvenim krstom u sredini. Mitropolit Petar II je ovu zastavu koristio i kao ratnu i kao državnu. Za vrijeme vladavine knjaza Danila, mijenja se njen izgled. Crveno-plavo-bijela trobojka (panslovenske boje, određene na Prvom sveslovenskom kongresu u Pragu 1848), sa horizontalno poređanim bojama, postaje narodna (civilna) zastava. Krstaš ostaje u upotrebi kao stotinaški steg. Time se jasno pravi razlika između ratne i državne zastave. Nakon Berlinskog kongresa (→ Berlinski kongres i Crna Gora), trobojka je sve više u upotrebi. Ustavom Knjaževine Crne Gore iz 1905. definisano je da su narodne boje: crvena, plavetna i bijela (član 39), ali nije direktno rečeno da su to boje državne zastave. Ove boje i njihov raspored nijesu se mijenjale i trobojka je ostala u upotrebi sve do prestanka postojanja crnogorske nezavisne države (1918). U Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori u upotrebi je od 1855. bila i dvorska zastava, koja je imala funkciju i glavne vojne zastave u vrijeme rata. Dvorska zastava, odnosno alaj-barjak, bila je crvene boje, a na sredini se nalazio grb (dvoglavi bijeli orao sa štitom na prsima, na kome su bili ispisani vladarevi inicijali, te krunom iznad glava i lavom u pokretu ispod kandži). Crna Gora je svoju zastavu ponovo dobila u socijalističkoj Jugoslaviji, poslije 1945, kao jedna od šest federalnih jedinica. Prema članu 5 Ustava NR Crne Gore iz 1946, državna zastava je crveno-plavo-bijela trobojka sa zvijezdom petokrakom u sredini. Boje su poređane horizontalno. Zvijezda je crvena, sa zlatnom ivicom. Zastava je zadržala ovaj izgled sve do 1993, kada je Zakonom o grbu i zastavi izmijenjena. Članom 2 određeno je da zastava bude crveno-plavetno-bijela trobojka, sa vodoravno položenim bojama. Ovo rješenje ostalo je na snazi sve do 2004, kada je Zakonom o državnim simbolima i Danu državnosti određeno da je zastava crvene boje sa grbom na sredini i zlatnim obrubom (član 5). Ustavom Crne Gore sankcionisan je ovakav izgled zastave (član 4). Prvu himnu Crna Gora je dobila u vrijeme knjaza Nikole. Autor teksta bio je → Jovan Sundečić, a njegova pjesma Ubavoj nam Crnoj Gori prvi put je objavljena u godišnjaku Orlić za 1865. godinu. Na Sundečićev tekst muziku je komponovao Antun Šulc, a pjesma je prvi put izvedena na Cetinju 1870, kada je knjaz Nikola i proglasio državnom himnom. Muzika himne promijenjena je 1887, kada je muzičko rješenje kompozitora Jovana Đ. Ivaniševića zamijenilo Šulcovu kompoziciju. Pjesma ostaje državna himna do kraja postojanja Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1918), iako Ustavom iz 1905. nije predviđeno da Crna Gora ima himnu. Za vrijeme Kraljevine SHS / Kraljevine Jugoslavije, oblasti, a kasnije banovine, nijesu imale svoje himne. Intonirala se zvanična državna himna, koja je bila sastavljena od „tri plemenske himne” – Bože pravde, Lijepa naša i Naprej, zastava slave. U socijalističkoj Jugoslaviji himna je bila pjesma Hej, Sloveni, a članom 8 Ustava SR Crne Gore iz 1974. propisano je da republika ima himnu, ali nije naveden naziv kompozicije. Ustav RCG, od 12. oktobra 1992, predvidio je postojanje himne. U užem krugu izbora našle su se tri pjesme: Ubavoj nam Crnoj Gori, Oj, svijetla majska zoro i Onamo ‘namo. Dogovor nije postignut, pa je Crna Gora dobila himnu tek 2004. godine. Zakonom o državnim simbolima i Danu državnosti od 12. jula 2004. predviđeno je da himna bude Oj, svijetla majska zora (član 6), što je potvrđeno i Ustavom iz 2007. (član 4). Tekst aktuelne crnogorske himne ima za osnovu crnogorsku narodnu pjesmu, koja se prvi put pominje osamdesetih godina XIX vijeka, pod nazivom Oj junaštva svijetla zoro. Varijaciju ove pjesme napisao je S. Drljević (Crnogorsko seljačko kolo ili Vječna naša), 1936. godine. Pjesma je ponovo modifikovana tokom Drugog svjetskog rata (→ Crna Gora u Drugom svjetskom ratu), kada je i dobila sadašnji naziv. Tekst crnogorske himne nastao je kompilacijom različitih varijanata ove narodne pjesme.