Šćepan Mali
Šćepan Mali (? – Brčeli, 1773), samozvanac koji je vladao Crnom Gorom od 1767. do 1773. godine. Nema pouzdanih podataka o ovoj istorijskoj ličnosti, koja se povezuje sa sudbinom ruskog cara Petra III Romanova. Iako se predstavio kao Šćepan Mali, oslanjajući se na glasine o izbjeglom ruskom caru, koristeći tradicionalno crnogorsko poštovanje prema Rusiji, biva oduševljeno prihvaćen i od → Opšteg crnogorskog zbora proglašen za gospodara. Ponašajući se kao gospodar Crne Gore i vjerujući da je izabran za vršenje političke misije, preduzima znatne aktivnosti: formira oružani odred, koji je bio istovremeno njegova lična garda preko koje je obezbjeđivao realizaciju odluka vlasti, i sud u kome je bilo 12 glavara. Pokušavao je da ekonomski povede Crnu Goru naprijed, te je, želeći da izgradi put, i sam učestvovao u radovima. Bio je religiozan, pa je, u želji da narod nedjeljom prisustvuje crkvenoj službi u što većem broju, naredio da umjesto nedjelje pazarni dan bude petak. Cijenom žita koju je odredio spriječio je trgovce da izrabljuju narod. Ubistva, krađe, nasilja, krvna osveta – strogo su kažnjavani. Ubice su osuđivane na smrt, a ako bi uspjele da pobjegnu, njihovi najbliži srodnici plaćali su globu. Šibanje je bilo kazna za krađu. Pripovijeda se da je jednom prilikom Šćepan namjerno ostavio deset dukata pored puta i da se niko nije usudio da ih uzme. Pojava samozvanca u Crnoj Gori zabrinula je Mletačku republiku, Osmansko carstvo i Rusiju. Prve dvije velike sile plašile su se da se oduševljenje Šćepanom Malim, koje je zahvatilo Crnu Goru, ne proširi na pravoslavno stanovništvo u okviru njihovih granica i da ga ne podstakne na neposlušnost i otpor. U maju 1768. sultan upućuje kaznenu ekspediciju radi hvatanja Šćepana Malog. Crnu Goru je napalo oko 50.000 osmanskih vojnika, ali hvatanje samozvanca nije uspjelo. I ruska carica → Katarina II Romanova (Katarina Velika) bezuspješno pokušava da ukloni Šćepana Malog, šaljući s tom namjerom poslanika iz Beča. Ni misija kneza → Jurija Vladimiroviča Dolgorukova, koji je u avgustu 1769. poslat u Crnu Goru da preuzme vlast i ukloni Šćepana, nije uspjela. Imao je podršku naroda. Ubio ga je po naređenju skadarskog paše njegov sluga, 1773. godine.
Literatura: G. Stanojević, Šćepan Mali, Beograd, 1957; Istorija Crne Gore, knj. 3, Titograd, 1975; Ž. M. Andrijašević, Š. Rastoder, Istorija Crne Gore, Podgorica, 2006; Traganje za istinitim životom Šćepana Malog, Zbornik radova, Podgorica, 2010.
Đ. Borozan