Dvorac kralja Nikole, Franc Laforest, 1902, NMCG

Dvorac kralja Nikole na Cetinju, dvorac prvobitno namijenjen za knjeginju → Darinku Danilovu Petrović Njegoš, tada udovicu knjaza → Danila I Petrovića Njegoša. Njegova izgradnja počela je 1863. godine. Dok je trajala gradnja, knjeginja Darinka je napustila Crnu Goru, pa je zgrada namijenjena za vladarsku rezidenciju. Izgradnja Dvorca završena je 1867, a 1868. zdanje je useljeno. Arhitektonski skromno, četvrtasto zdanje, pokrivao je krov od olovnih ploča, koji je tada na → Cetinju imala jedino → Biljarda. Nove vladarske potrebe iziskivale su proširenje prvobitnog zdanja dogradnjom dva bočna krila. Posao je povjeren austorugarskom inženjeru Pakleru. Kompleksni građevinski zahvati koji su iziskivali angažovanje domaćih i stranih majstora konačno su okončani 1871. godine. Od tada prva veća rekonstrukcija Dvorca izvršena je 1893. godine. Rješavanje nestabilne međuspratne konstrukcije i nedovoljne iskorišćenosti dvorskog prostora povjereno je italijanskom inženjeru Saleu. Uporedo su vršeni i radovi na uklanjanju visoke kamene ograde ispred Dvorca. Umjesto nje, podignuta je „coka“ od kamenih blokova, po projektu državnog inženjera Marka Đukanovića. Nakon okončanja eksterijernih građevinskih radova, uslijedilo je uređenje dvorskog enterijera. Naredna rekonstrukcija građevine izvršena je 1910, u vrijeme obilježavanja pedestogodišnjice vladavine knjaza → Nikole I Petrovića Njegoš i → proglašenja Crne Gore za kraljevinu. Eksterijer Dvorca dobija reprezentativniji izgled – otvoreni ulazni trijem i natkrovljeni balkon sa balustradom. U balkonskom timpanonu dva aplicirana heruvima nose crnogorski grb. Ispred bočnih kapija postavljaju se dvije nove stražarnice. Krov je dobio novu konstrukciju i pokrivač od eternita, kao i devet mansardnih prozora. Zadnja fasada objekta dobila je 1911. novo stepenište sa zastakljenom verandom, po projektu i u realizaciji češkog arhitekte Belade. Strani majstori radili su postavljanje dekorativnog parketa i zidnih obloga-tapeta. U dvoru se 1910. uvodi električno osvjetljenje. Paraleleno sa radovima na glavnom dvorskom zdanju izvođeni su radovi na dvorišnim objektima. Od 1926. Dvor je bio sjedište Državnog muzeja, koji je 1984. preimenovan u Muzej kralja Nikole. Zdanje je u Registru Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore u statusu nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja.

Literatura: T. Jović, „Dvorac knjaza-kralja Nikole na Cetinju (1863–1916)”, Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore, Cetinje, 2004; M. Jovićević, A. Kapičić, T. Jović, The Court of King Nikola, Narodni muzej Crne Gore, 2019. A. Miranović