
Predškolska ustanova „Zagorka Ivanović”, Cetinje

Izvještaj o radu Djetskog sada za šk. 1913/14. godinu

Djetski sad (1930)

Djetski sad (1932)

Djetski sad
Predškolska ustanova „Zagorka Ivanović”, Cetinje, javna ustanova za predškolsko vaspitanje i obrazovanje koja baštini tradiciju prvog dječjeg zabavišta u Crnoj Gori – „Djetskog sada”, osnovanog 1903. na Cetinju. Na inicijativu → Sofije Petrovne Mertvago, a pod pokroviteljstvom kćerke kralja → Nikole I Petrovića Njegoša Milice Nikolajevne, osnovano je zabavište za zbrinjavanje djece iz siromašnih porodica. „Djetski sad” bio je smješten u zgradi unutar cetinjskog opštinskog parka. U prvoj godini zabavište je pohađalo 90 dječaka i djevojčica, a kasnije su se uključivala djeca bogatijih ljudi i činovnika, uz određenu mjesečnu nadoknadu. Od 1905. u „Djetskom sadu” bilo je 97 dječaka i djevojčica, a ukupno je u svim školama na Cetinju bilo 717 učenika. Djeca su bila smještena u dvije grupe: mlađoj i starijoj naprednoj grupi. Prve vaspitačice u „Djetskom sadu” bile su → Cvjetka Miletić i → Koviljka Petrović, inače polaznice → Djevojačkog instituta. U okviru stručnog osposobljavanja vaspitačice su izučavale pedagoške predmete u četvorogodišnjoj stručnoj školi, a potom i oblasti koje se odnose na osobenosti „tjelesnog i duševnog razvoja” djece u ranom dobu. U Zakonu o narodnim školama u Knjaževini Crnoj Gori (→ Osnovnoškolsko zakonodavstvo), od 1907, zabavište je bilo sastavni dio „narodnih škola”, pa u članu 2 piše: „Narodne su škole: dječija zabavišta, osnovne i produžne škole”. Godine 1907. u zabavište je upisano 100 dječaka i djevojčica, koji su bili podijeljeni u dvije uzrasne grupe. Deceniju nakon osnivanja – 1913, u zabavištu je boravilo 60 dječaka i djevojčica, a krajem ratne šk. 1914. god. zabavište je imalo 42 polaznika. „Djetski sad” radio je i tokom ratnih godina, najprije tokom balkanskih ratova, a zatim i tokom Prvog svjetskog rata. Unutar Kraljevine Jugoslavije 1929. usvojen je Zakon o narodnim školama, koji je obuhvatao i zabavišta. Dva nova odjeljenja zabavišta otvorena su 1933. godine. Godine 1940. u Kraljevini Jugoslaviji usvojen je Program za rad u zabavištu (→ Predškolsko vaspitanje i obrazovanje), ali nije bio u primjeni. U cilju osposobljavanja kadra za rad sa djecom predškolskog uzrasta, 1940. donijeta je banovinska odluka, prema kojoj je trebalo da se pri Učiteljskoj školi na Cetinju otvori jednogodišnji tečaj za obrazovanje zabavilja. Zabavište je radilo do 1941. godine. Na Cetinju – na Velikoj Obilića poljani, 1954. izgrađena je vaspitna jedinica za predškolsku djecu. Opštinski odbor 1959. donio je odluku da „Djetski sad” dobije ime Cetinjanke Zagorke Ivanović, narodne heroine – Dječji vrtić „Zagorka Ivanović”. Centralni vrtić završen je 1975. i u svom sastavu imao je pet vaspitnih grupa. Vaspitno-obrazovni rad odvijao se prema programu koji je usvojen iste godine (1975) pod nazivom – Osnove programa vaspitno-obrazovne djelatnosti vrtića i vaspitne grupe predškolske djece pri osnovnoj školi. Taj program je deset godina kasnije (1985) Pedagoški savjet Crne Gore (→ Nacionalni savjet za obrazovanje) izmijenio, unaprijedio i usvojio. Potrebe za širim prostornim kapacitetima za smještaj djece predškolskog uzrasta na Cetinju narastale su, pa je 1987. otvoren „Novi vrtić”, sa deset vaspitnih grupa. Prve jaslice u okviru cetinjskog vrtića otvorene su 1988. i te godine upisano je 28 dječaka i djevojčica (uzrasta do tri godine). Vaspitno-obrazovni rad se od 1994. odvijao u tri vrtićka objekta – u Jabučkoj ulici, Ulici vojvode Boža i na Obilića poljani, sa 610 dječaka i djevojčica unutar 20 vaspitnih grupa. Rad je finansiralo Ministarstvo prosvjete Crne Gore (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija), a dio sredstava činile su mjesečne uplate roditelja. U narednim godinama ustanova je imala 44 vaspitača, 15 medicinskih sestara i jednog pedagoga, a od 1996. bio je angažovan i logoped. Školske 2000/2001. god. u vrtiću je bilo 600 dječaka i djevojčica, raspoređenih unutar 20 vaspitnih grupa. Djeca su bila uključena u cjelodnevni program (u trajanju od šest do devet časova), poludnevni (u trajanju od četiri časa do šest časova), kraći i specijalizovani program, u skladu sa Zakonom (→ Predškolsko zakonodavstvo). Četiri godine kasnije broj polaznika se smanjuje na 411, dok je u 2010. upisano 460 polaznika unutar 19 vaspitnih grupa. U ustanovi se radilo prema Programu za područja aktivnosti iz 2004, koji je revidiran 2007, zatim 2011. i usvojen od strane → Zavoda za školstvo Crne Gore. Školske 2023/24. god. upisana su 593 polaznika – u VJ „Centralni vrtić” boravilo je 270 dječaka i djevojčica i u interaktivnoj službi na Rijeci Crnojevića jedno dijete, a u „Novom vrtiću” boravila su 323 predškolaca. Vrtić je dobio Nagradu prijestonice „13. novembar” i → Nagradu „Oktoih” (2013).
Literatura i izvori: Glas Crnogorca, br. 45, Cetinje, 1903; Osnove programa vaspitno-obrazovne djelatnosti vrtića i vaspitne grupe predškolske djece pri osnovnoj školi, Titograd, 1982; Đ. Pejović, Prosvjetni i kulturni rad u Crnoj Gori: 1918–1941, Cetinje–Titograd, 1982; M. Starovlah, Istorija školstva u Crnoj Gori, Podgorica, 2007; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; S. Vuksanović, Cetinjski vrtić kroz istoriju, Cetinje, 2021; MPNI, dokumentacija.
T. Novović