Predškolsko vaspitanje i obrazovanje, unutar jedinstvenog obrazovnog sistema početni segment koji obuhvata djecu uzrasta do polaska u osnovnu školu. Prva predškolska ustanova u Crnoj Gori, koja je označila institucionalno utemeljenje ovog segmenta u ondašnjem društvenom kontekstu, otvorena je na Cetinju 1903, pod nazivom „Djetski sad Velike Knjaginje Milice Nikolajevne” (→ Predškolska ustanova „Zagorka Ivanović”, Cetinje). Te godine otvoreno je zabavište u okviru privatne škole Sestara sv. Križa sa pravom javnosti, u Herceg Novom, a pohađalo ga je 12 djevojčica. Četiri sestre su realizovale nastavu u školi i brinule o zabavištu. Inicijator osnivanja te škole, koja je obuhvatala i zabavište za žensku djecu, bio je kotorski biskup Franjo Učelini. Zakonom o osnovnoj školi (→ Osnovnoškolsko zakonodavstvo) iz 1907. predviđeno je otvaranje zabavišta u ostalim crnogorskim sredinama, pa je 1911. otvoreno zabavište u Nikšiću (→ Predškolska ustanova „Dragan Kovačević”, Nikšić), a 1913. u Podgorici (→ Predškolska ustanova „Ljubica Popović”, Podgorica). Broj djece (oba pola) koja su pohađala predškolske ustanove nije prelazio stotinu. Između dva rata otvoreno je osam zabavišta u Crnoj Gori. Inicijativom Kola srpskih sestara u Kotoru je 1924. osnovano dječje zabavište, čije je izdržavanje preuzela država. Radilo je do Prvog svjetskog rata, ali je zalaganjem članica Kola obnovljeno 1927. godine. Prema Zakonu o narodnim školama Kraljevine Jugoslavije iz 1929, u narodne škole uključena su i zabavišta, u koja su se mogla upisati djeca sa navršene četiri godine. Zakon je predvidio obavezu kreiranja programa rada sa predškolskom djecom, koji je donio ministar, prema predlogu Glavnog prosvjetnog savjeta Jugoslavije. Zakonom je bila propisana školska sprema za zabavilje. Upravu u zabavištima i školama i nadzor nad radom u njima vršilo je Ministarstvo prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija). Pred Drugi svjetski rat Ministarstvo prosvjete Kraljevine Jugoslavije propisalo je Program i način rada u zabavištu (→ Predškolsko vaspitanje i obrazovanje) (1940), a tokom rata (1943) organizovan je rad u dječjim domovima za nezbrinutu djecu. Poslije Drugog svjetskog rata broj zabavišta je rastao, pa je nakon 1945. u crnogorskom sistemu bilo devet zabavišta sa 350 dječaka i djevojčica, uzrasta od tri godine do sedam godina. Već naredne 1946. broj predškolskih ustanova povećao se i bilo ih je 17 u Crnoj Gori, a Ministarstvo prosvjete pri Učiteljskoj školi u Heceg Novom (→ Učiteljske škole) otvorilo je šestomjesečni tečaj za osposobljavanje vaspitača. Pravilnik za organizaciju i vođenje dječjeg obdaništa za djecu od tri godine do deset godina u Crnoj Gori (→ Predškolsko zakonodavstvo) usvojen je 1946. godine. U njemu je posebno naglašena potreba socijalnog zbrinjavanja djece. Zabavište je radilo tokom čitave godine, a djeca su boravila u ustanovi od šest do deset sati dnevno. Vaspitači su prema Pravilniku bili: stručne zabavilje, učiteljice koje su završile tečaj za vaspitače, „lica sa svršenom srednjom ili njoj ravnom školom i svršenim tečajem za vaspitače u ustanovama za socijalnu, zdravstvenu i vaspitnu zaštitu djece” (čl. 33). Za rad u zabavištima 1948. prevedena su Uputstva vaspitaču dječjeg vrta, koja su poslužila kao osnova za kreiranje Priloga metodici vaspitnog rada s djecom predškolskog uzrasta. To je bio okvir za programsku operacionalizaciju rada u vrtićima u svim ondašnjim republikama Jugoslavije, a u upotrebi je bio Program koji je usvojen prije rata. Intenzivirala se potreba da se djeca uzrasta od tri godine do polaska u školu zbrinjavaju u zabavištima, pa je šk. 1954/55. god. u 32 crnogorske predškolske ustanove boravilo 2.361 dijete. Od 1958. predškolske ustanove zvanično su postale sastavni dio vaspitno-obrazovnog sistema i to se ističe u tekstu Opšteg zakona o školstvu. Prvi zakon za predškolsko vaspitanje usvojen je 1965. i predviđao je da osnivači predškolskih ustanova budu opštine, ali je ta mogućnost bila data i mjesnim zajednicama i radnim organizacijama. Otvorena je mogućnost osnivanja predškolskih ustanova za specijalno vaspitanje. Zbog uočenih nedostataka konkretnog zakona, tri godine kasnije (1968) donesen je novi, detaljnije razrađen zakon (Zakon o dječjim vrtićima) i njime je, pored socijalne dimenzije, naglašena i obrazovna dimenzija ovih ustanova. U njemu je istaknuto da su vrtići „samostalne samoupravne ustanove, u kojima se ostvaruje vaspitanje i obrazovanje djece predškolskog uzrasta”. U ciljevima vaspitno-obrazovnog rada unutar dječjih vrtića ističe se „pravilan psihički i fizički razvoj djeteta predškolskog uzrasta” (čl. 33, 34). Od šezdesetih godina XX vijeka broj vrtića je rastao, pa je šk. 1967/68. god. u Crnoj Gori radilo 14 takvih ustanova sa 16 podružnih odjeljenja i šest odjeljenja u sastavu osnovnih škola u gradskim sredinama. U odnosu na školsku populaciju broj djece u vrtićima bio je znatno manji, pa je šk. 1970/71. god. predškolskim vaspitanjem bilo obuhvaćeno 5% ukupne populacije djece uzrasta od tri godine do sedam godina. Iste godine usvojen je Program vaspitno-obrazovnog rada u predškolskim ustanovama, a otvorene su i prve jaslice u Podgorici. Broj djece u oba institucionalna segmenta (jaslice, vrtić) povećavao se. Sa otvaranjem jaslica u rad predškolskih ustanova uključuju se medicinske sestre pedijatrijskog smjera. Osnove programa vaspitno-obrazovne djelatnosti vrtića i vaspitne grupe predškolske djece pri osnovnoj školi usvojene su 1975. godine. Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju iz 1977. vaspitno-obrazovnoj ulozi predškolskog segmenta dato je posebno mjesto, pa je istaknuto da je to „djelatnost od posebnog društvenog interesa” (čl. 2), koja obuhvata: vaspitanje, obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Broj djece obuhvaćene predškolskim vaspitno-obrazovnim ustanovama povećavao se i šk. 1977/78. god. 11% djece doškolskog uzrasta u crnogorskom kontekstu pohađalo je vrtiće, a sa njima su radila 173 vaspitača – 109 vaspitača imalo je višu spremu, a 64 vaspitača imala su srednju spremu (→ Ustanove za obrazovanje nastavnog kadra). Godinu kasnije u Crnoj Gori bilo je deset samostalnih dječjih vrtića i deset odjeljenja pri osnovnim školama. Plan i program predškolskog vaspitanja i obrazovanja u Crnoj Gori usvojio je Pedagoški savjet (→ Nacionalni savjet za obrazovanje) 1983, a u primjeni je bio od 1985. godine. Nakon 15 godina, u odnosu na prethodni, usvojen je novi zakon o predškolskom vaspitanju i obazovanju (1992). Prema njemu, pored državnih predškolskih ustanova, ista vrsta ustanova može biti i u nadležnosti mješovite, zadružne i privatne svojine. Preciznije su date programske smjernice i način strukturiranja vaspitnih grupa. Pored uloge vaspitača definisana je i uloga pedijatrijske medicinske sestre u vrtiću, kao i defektologa, za potrebe rada sa djecom „lakše ometenom u razvoju”. Predviđeno je da predškolskom ustanovom upravlja upravni odbor, koji utvrđuje godišnji program rada, finansijski plan, statut i akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, ali i predlaže broj djece za upis. Program za područja aktivnosti u predškolskom vaspitanju i obrazovanju usvojen je 2004, a revidiran 2007. godine. Prema vremenu trajanja obrazovni program realizuje se kao: cjelodnevni (od šest do deset časova), poludnevni (od četiri časa do šest časova), kraći i specijalizovani (od tri do četiri časa). Program za područja aktivnosti u predškolskom vaspitanju i obrazovanju (od 3 do 6 godina) usvojen 2011. istakao je opšte ciljeve predškolskog vaspitanja i obrazovanja i izdvojio je sedam područja aktivnosti (fizičke i zdravstvene aktivnosti; jezičke aktivnosti; logičko-matematičke aktivnosti; socijalne aktivnosti i saznanja; aktivnosti upoznavanja i ovladavanja okolinom; likovne i muzičke aktivnosti). Jedinstveno koncipirani programski referentni okvir operacionalizovan je putem dva primarna programa (jaslice, predškolski) i četiri posebna programa (kraći program, trosatni predškolski program (2016), održivi razvoj (2015) i preduzetničko učenje (2016) i engleski jezik). Novi program za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, koji objedinjuje jaslice i predškolski dio, usvojen je 2022. na Nacionalnom savjetu za obrazovanje. Školske 2023/24. god. u Crnoj Gori radile su 52 predškolske ustanove (21 javna i 31 privatna) sa mrežom od 158 vaspitnih jedinica i 790 starosnih grupa. Od ukupnog broja polaznika (23.860) 47,7% bile su djevojčice (10.986) i 52,3% bili su dječaci (12.022). Od ukupnog broja djece u predškolskim ustanovama 96,1% bila su djeca upisana u javne ustanove.