Nacionalni savjet za obrazovanje, stručno i savjetodavno tijelo koje donosi odluke i daje stručnu pomoć institucijama iz oblasti douniverzitetskog vaspitanja i obrazovanja. Nastavlja tradiciju prvog Prosvjetnog savjeta Knjaževine Crne Gore, koji je osnovan 1905. godine. Prethodnica ovom tijelu bili su Glavno školsko nadzorništvo (→ Kontrola i savjetovanje u crnogorskom školskom sistemu) (1870–1890) i Školska komisija (1892–1902). Prvi Savjet radio je do 1918, kada prestaju da važe zakoni koji su se odnosili na crnogorsko zakonodavstvo, a ulogu Savjeta do 1941. imao je Glavni prosvjetni savjet Jugoslavije. U početku Prosvjetni savjet imao je dvanaest redovnih i šest vanrednih članova. Redovni članovi bili su: profesori → Luko Zore, predsjednik, → Živko Dragović, → Milutin Milo Kovačević, → Mirko Mijušković, Špiro Tomanović, kao i pop Ilija Jovićević, Petar Plamenac, Stanko Matanović, ljekar, → Jovan Plamenac, nadzornik, → Đuro Špadijer, upravitelj, i Radoje Popović, učitelj. Drugi saziv formiran je 1907, a predsjednik je bio Živko Dragović, kao i u trećem sazivu (1909). Četvrti saziv formiran je 1913, a predsjednik je do maja 1914. bio Živko Dragović, koga je naslijedio ljekar Stevan Ognjanović. U nadležnosti Školske komisije i Savjeta dominantno je bilo obezbjeđivanje udžbenika za osnovne škole odnosno stručno usavršavanje prosvjetnog kadra (→ Profesionalni razvoj nastavnog kadra). U Kraljevini SHS funkcionisao je Glavni prosvjetni savjet Jugoslavije, koji se pridržavao Zakona o Prosvjetnom savjetu Kraljevine Srbije. Za vrijeme NOB-a prosvjetnom djelatnošću bavili su se CASNO, prosvjetna odjeljenja, NOO, a kasnije i Ministarstvo prosvjete (→ Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija). Na Prvoj konferenciji prosvjetnih i kulturnih radnika, održanoj u Nikšiću u novembru 1944, formiran je Prosvjetni savjet NR Crne Gore. Njegovu tradiciju nastavio je Pedagoški savjet Crne Gore, osnovan 1966. godine. Savjet je imao nadležnosti u domenu vođenja obrazovne politike, izrade zakona, donošenja nastavnih planova i programa, brige o nastavnom kadru. U periodu primjene Zakona o Pedagoškom savjetu (1966–1977) izvršena su dva izbora članova Savjeta. Predsjednik u oba saziva bio je → Radule Sekulić. Novi zakon o Pedagoškom savjetu SR Crne Gore usvojen je 1977. godine. Po tom zakonu izvršen je izbor članova dva saziva. Prvi je konstituisan početkom 1977, a njegov predsjednik bio je Borislav Ivošević. U drugom sazivu predsjednik je bio → Vladimir Popović. Težište rada Pedagoškog savjeta bilo je usmjereno na transformaciju i usavršavanje školskog sistema. U periodu od 1986. do 1990. predsjednik Pedagoškog savjeta bio je → Ratko Đukanović. Godine 1991. konstituisan je Prosvjetni savjet Crne Gore, kao stručno-savjetodavno tijelo pri Ministarstvu prosvjete i nauke RCG. U dva mandata Prosvjetnom savjetu predsjedavao je → Slobodan Backović (1991–1996). Tokom 2003. formirana su tri savjeta: Savjet za opšte obrazovanje, kojim je prvo rukovodio Blagoje Cerović (do 2009), a onda → Radovan Damjanović (do 2011), Savjet za stručno obrazovanje, na čijem čelu je bio → Radomir Vukasojević, i Savjet za obrazovanje odraslih, kojim je rukovodio Ratko Đukanović. Poslije dva mandata od po četiri godine ta tijela su prestala sa radom. Vlada Crne Gore 2011. formirala je Nacionalni savjet, u čijoj su nadležnosti opšta pitanja obrazovanja i vaspitanja, standardi školskog prostora, nastavnih sredstava i opreme za rad ustanova u kojima se ostvaruje predškolsko vaspitanje i obrazovanje, ili osnovno obrazovanje i vaspitanje odnosno srednje opšte i stručno obrazovanje. Nacionalnom savjetu predsjedavali su Zoran Ćulafić (2011–2015), Ana Lalević Filipović (2015–2017) i Đorđe Borozan (2017–2021). Danas Nacionalni savjet, kome predsjedava Saša Raičević (2022–2026), u svom sastavu ima tri stalna odbora: Odbor za opšte obrazovanje, Odbor za stručno obrazovanje, Odbor za obrazovanje odraslih, kao i privremena radna tijela – komisije, ekspertske grupe i druga radna tijela.